Eja močvarica

Eja močvarica
Status zaštite
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Aves
Red:	Accipitriformes
Porodica:	Accipitridae
Rod:	Circus
Vrsta:	C. aeruginosus
Dvojno ime
Circus aeruginosus Linnaeus, 1758.
Raspon

Eja močvarica (latinski: Circus aeruginosus) velika je eja, ptica grabljivica, koja nastanjuje Paleoarktičku zonu i Africi.

Etimologija

Ime roda Circus potječe od starogrčke riječi kirkosa, a odnosi se na grabljivicu nazvanu zbog svog kružnog leta (starogr. kirkos, "krug"). Druga riječ,aeruginosus, latinski je naziv za "hrđav".

Opis

Eja močvarica duga je od 43 do 54 cm. Raspon krila iznosi od 115 do 130 cm. Mužjaci su teški od 400 do 650, a ženke do 800 kg. Perje mužjaka uglavnom je crvenkasto-smeđe boja sa svjetlijim žućkastim prugama, koje su posebno istaknuti na prsima. Glava i ramena blijede su sivkasto-žućkaste boje. Gornja i donja strana krila izgledaju slično, premda je smeđa na podlozi. Bez obzira na to jesu li sa strane ili odozdo, lmužjaci imaju karakteristično perje smeđe, sive i crne boje. Ženka je gotovo u potpunosti smeđe boje koje nalikuje na boju čokolade. Vrh glave, grla i ramena imaju vidljivo svjetliju žućkastu boju; koja može biti jasno razgraničeno i vrlo kontrastna, ili biti više isprano, nalik bojama glave kod mužjaka. No, područje oko očiju ženke uvijek je tamnije, zbog čega se svijetlo oko ističe, dok glava mužjaka u svemu nije vrlo kontrastno obojena, a ženki nedostaje sivi rep. Mladunci su slični ženkama, ali obično imaju manje žute boje, osobito na ramenima.

Kod perja ove vrste prisutan je melanizma.

Rasprostranjenost

Ova vrsta ima široki raspon razmnožavanja od Europe i sjeverozapadne Afrike do srednje Azije i sjevernih dijelova Bliskog Istoka. Prisutna je u gotovo svim zemljama Europe, no izostaje iz planinskih područja Skandinavije. Na Bliskom istoku prisutne su populacija u Turskoj, Iraku i Iranu, dok se u srednjoj Aziji raspon proširuje na istok sve do sjeverozapada Narodne Republike Kine, Mongolije i na Bajkalskom jezeru.

Većina populacija migrira. Neke jedinke prezimuju u području južne i zapadne Europe, dok druge migriraju u sliv Sahela, Nila i područja Velikih jezera u Africi ili na Arapskom polotoku, Indijski potkontinent i Mjanmaru. Podvrsta harterti tijekom čitave godine prisutna je u Maroku, Alžiru i Tunisu.

Poput ostalih eja, eje močvarice žive u vlažnim područjima, posebito bogatim običnom trskom (Phragmites australis). Može se susresti i sa raznim drugim otvorenim staništima, kao što su poljoprivredna zemljišta i travnjaci, posebno pogranična područja s močvarom. uglavnom živi sama, no ponekad se okuplja u velika jata

Ona lovi kao obična eja, klizeći nisko nad ravnom otvorenom terenu tijekom potrage za plijenom, s krilima u obliku slova V.

Hrana

Hrani se sitnim sisavcima, malim pticama, insektima, gmazovima i žabama.

Parenje

Početak sezone parenja varira od sredine ožujka do početka svibnja. Mužjaci često se pare s dvije, a povremeno i s tri ženke. Parne veze obično traju tijekom jedne sezone uzgoja, ali neki parovi ostaju zajedno nekoliko godina.

U normalnom vremenu ženke nesu tri do osam jaja. Jaja su ovalnog oblika i bijele boje, s plavkastim ili zelenkastim nijansama kada se odmah snesu. Ženka sjedi na jajima 31 – 38 dana, a ptići se izležu nakon 30 – 40 dana.

Status i zaštita

Broj eja močvarica smanjio se na mnogim područjima između 19. i kraja 20. stoljeća zbog progona, uništavanja staništa i prekomjerne uporabe pesticida. Trenutačno je zaštićena vrsta u mnogim zemljama.

Eja močvarica još uvijek se bori s brojnim prijetnjama, uključujući lov na ptice koje se kreću kroz msredozemnu regiju. One su osjetljive na uznemiravanje tijekom sezone parenja i podložni su trovanju olovnim hicem. Ipak, prijetnje toj ptici u velikoj mjeri su spriječene i IUCN je dao oznaku vrsti najmanje zabrinjavajućom (LC).