Dvorsko ratno vijeće

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dvorsko ratno vijeće (njem. Hofkriegsrat) osnovano je 1556. u Beču kao središnje vojno nadleštvo za sve habsburške zemlje. Naravno, tome su se protivili ugarski i hrvatski staleži, jer su palatin u Ugarskoj i ban u Hrvatskoj time ustvari izgubili vrhovno vojno zapovjedništvo. Oni su tek 1715. na zajedničkom saboru u Požunu priznali da se država ne može braniti samo insurekcijskom vojskom, nego da je za to potrebna i stalna stajaća vojska. Time su se staleži ustvari podredili Dvorskom ratnom vijeću, jer je upravo ono bilo nadležno za stajaću vojsku.

Dvorsko ratno vijeće imalo je tri odjela:

  • militare iudiciale (pravosudni poslovi),
  • militare publico-politicum (opća uprava) i
  • militare oeconomicum (financijska uprava).

Rudolf II. povjerio je 1578. Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu u upravu svome stricu nadvojvodi Karlu, vladaru unutrašnjoaustrijskih zemalja i osnovao Dvorsko ratno vijeće u Grazu. Ono je na tom području preuzelo ne samo vojnu, nego i financijsku i sudsku upravu, čime je to područje izuzeto od vlasti bana i Sabora. Dvorsko ratno vijeće u Grazu ukinuo je Josip I. 1705. na nagovor princa Eugena Savojskog, ali je carsko rješenje provedeno tek 1709. Sve vojne poslove Habsburške Monarhije ponovo je preuzelo Dvorsko ratno vijeće u Beču. Ono je ukinuto 1848. kada je u Beču osnovano vojno ministarstvo.

Predsjednici

Predsjednici Vijeća su bili:

  1. Ritter Ehrenreich von Königsberg 1556. – 1560.
  2. Gebhard Freiherr von Welzer 1560. – 1566.
  3. Georg Teufel, Freiherr von Guntersdorf 1566. – 1578.
  4. Wilhelm Freiherr von Hofkirchen 1578. – 1584.
  5. David Ungnad, Freiherr von Weißenwolf 1584. – 1599.
  6. Melchior Freiherr von Redern 1599. – 1600.
  7. Karl Ludwig Graf Sulz 1600. – 1610.
  8. Hans Freiherr von Mollard 1610. – 1619.
  9. Ritter Johann Kaspar von Stadion 1619. – 1624.
  10. Rambold XIII. von Collalto 1624. – 1630.
  11. Hans Christoph Freiherr von Löbel 1630. – 1632.
  12. Heinrich Graf Schlick 1649. – 1665.
  13. Wenzel Fürst Lobkowitz, Herzog von Sagan 1649. – 1665.
  14. Annibale (Hannibal) Fürst Gonzaga 1665. – 1668.
  15. Raimondo Montecuccoli 1668. – 1681.
  16. Herrmann Markgraf von Baden 1681. – 1691.
  17. Ernst Rüdiger von Starhemberg 1692. – 1701.
  18. Heinrich Graf Mansfeld, Fürst von Fondi 1701. – 1703.
  19. Eugen Savojski 1703. – 1736.
  20. Dominik von Königsegg-Rothenfels 1736. – 1738.
  21. Johann Philipp Graf Harrach 1738. – 1761.
  22. Leopold Graf Daun 1762. – 1766.
  23. Franz Moritz Graf Lacy 1766. – 1774.
  24. Andreas Graf Hadik von Futak 1774. – 1790.
  25. Michael Joseph Graf Wallis 1791. – 1796.
  26. Ferdinand Graf Tige 1796. – 1801.
  27. Erzherzog Carl von Österreich 1801. – 1809.
  28. Heinrich Graf Bellegarde 1809. – 1813.
  29. Karl Philipp Fürst zu Schwarzenberg 1814. – 1820.
  30. Heinrich von Bellegarde 1820. – 1825.
  31. Friedrich Prinz von Hohenzollern-Hechingen 1825. – 1830.
  32. Ignaz Graf Gyulay 1830. – 1831.
  33. Ignaz Graf Hardegg 1831. – 1848.

Literatura

  • Ivan Beuc, Povijest državne vlasti u Hrvatskoj (1527.-1918.), Zagreb 1969., str. 178.
  • Ferdo Šišić, Politika Habsburgovaca spram Hrvata do Leopolda I., Zagreb 1938., str. 123. - 124.