Dvorac Gredice

Dvorac Gredice je višeslojni objekt u gradu Zlataru, zaštićeno kulturno dobro.

Opis dobra

Dvorac Gredice smješten je na padini brežuljka, ispred ulaza u naselje Zabok. Bio je vlasništvo obitelji Gubaš i Babić, u njemu živio i umro Ksaver Šandor Đalski. Jednokatna građevina pravokutnog tlocrta s četverostrešnim krovištem bila je središnji objektu imanja koje je već krajem 18. st. imalo nekoliko gospodarskih zgrada, ribnjak i geometrijski organiziran vrt. Prilazna aleja divljih kestenova očuvana je do danas. U obnovi, kojom se objekt prilagodio ugostiteljskoj namjeni, očuvan je izvorni dio prizemlja i podrumskih prostorija. Osim kulturno-povijesne ima i ambijentalnu vrijednost s obzirom na vizuru koja se otvara dolaskom iz smjera Zagreba prema Zaboku.

Povijest objekta

Gredice su neraskidivo vezane uz svojeg najpoznatijeg gospodara, književnika Ljubu Babića, poznatog pod pseudonimom Ksaver Šandor Đalski. Gredice i Gjalski postali su sinonim, oličenje duha Hrvatskog zagorja, života u dvorcima i kurijama prošlog stoljeća. Imanje Gredice nekoć je pripadalo posjedu Gubaševo i obitelji Gubaševečki (Gubašoci), po kojoj se i danas zove selo Gubaševo. Bila je to već od 16. stoljeća ugledna obitelj iz koje potječe jedan poznati sudac, nekoliko zagrebačkih kanonika, dvorski kancelar i drugi visoki službenici. Na svom su posjedu Gubaševečki imali drvenu kuriju.

Nakon spomenute obitelji vlasnik posjeda bila je obitelj Komarony. Najuglednji član te obitelji bio je Sigismund, kraljevski savjetnik, a i delegat Kraljevine Hrvatske na ugarsko-hrvatskom Saboru.

Matija Babić, postaje vlasnik dvorca 1813. g., prodavši djedovsko imanje u Pokupskom i preselio se u Hrvatsko zagorje. Gredice je nasljedio njegov sin Tito Babić, koji je obavljao nekoliko visokih funkcija. Tito je imao četiri sina i tri kćeri: Alberta, Ljubu, Nikolu, Antona, Mariju, Olgu i Jelku. Nakon ukidanja kmetstva 1848. g. imanje je većim dijelom rasprodano seljacima, a manji dio vlastelinstva i dvorac ostali su Ljubi Babiću, hrvatskom književniku, koji je za svoj literarni pseudonim odabrao ime djeda po majci (Ksaver Šandor Đalski). Gjalski je rođen u Gredicama 1854. g. Tu je i umro 1935. g.

Gjalski je provodio sretno djetinjstvo u Gredicama, okružen knjigama iz bogate roditeljske biblioteke, ljubavlju majke, brižnošću dadilje te privatnim učiteljima koji su ga već u petoj godini uveli u svijet čitanja i pisanja. Stoga je veoma rano poželio i sam uzeti pero u ruke.

Nakon privatne poduke u Gredicama, školovao se u Varaždinu, završio je rimsko pravo na Zagrebačkoj pravoslovnoj akademiji, a onda upisao Bečku univerzu. Nakon završetka školovanja ulazi u državnu službu promijenivši pri tome mnoge gradove: Koprivnicu, Osijek, Pakrac, Šid, Sisak, Rijeku, Zagreb.

Zaštita

Pod oznakom Z-2229 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "profana graditeljska baština".

Izvori

 

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (http://www.min-kulture.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.