Dužničko ropstvo
Dužničko ropstvo oblik je ropstva, pri kojem dužnik radi besplatno, nekada i prisilno za onoga komu duguje, kako bi otplatio dug ponekad i na neodređeno vrijeme. Ovaj fenomen najviše je prisutan u Južnoj Aziji.[1]
Pojava dužničkog ropstva bila je vrlo često u antičkoj Grčkoj. Solon je zabranio uzimanje kredita, kako bi se se prestalo s dužničkim ropstvom. Feudalni sustav imao je elemente dužničkog ropstva, kada su kmetovi besplatno radili, da otplate dugove. U slučaju američkih kolonija, dio doseljenika besplatno je putovao brodovima do Amerike, a kasnije su besplatno radili da otplate trošak prijevoza. Često su radili i godinama duže, nego što su trebali. U Peruu je postojao oblik dužničkog ropstva od 16. stoljeća do zemljišne reforme 1950. godine. Najamni radnici bili su prisiljeni raditi za simboličnih 2 centa godišnje. Poboljšanje obrazovanja, izgradnja cesta i povećanje životnog standarda u Indiji rezultirali su brzim padom dužničkog rada.
Postoji i oblik dužničkog ropstva, kada dužnik dodjeljuje neku od svojih bližnjih osoba, da besplatno radi kako bi se otplatio dug. Ujedinjeni narodi definirali su dužničko ropstvo, kao moderan oblik ropstva[2] te ga zabranili međunarodnim pravom. Time se posebno bavi članak 1 (a) Ujedinjenih naroda iz 1956. u Dodatnoj konvenciji o ukidanju ropstva.
Istraživač Siddharth Kara izračunao je da je u svijetu 18,1 milijuna ljudi (na kraju 2006.) bilo u nekom obliku dužničkog ropstva.[3]
Povezani članci
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ http://books.google.com/books?id=8Cw6EsO59aYC Preuzeto 21. listopada 2011.
- ↑ http://journalism.berkeley.edu/projects/asiaproject/Gupta.html Preuzeto 21. listopada 2011.
- ↑ Kara, Siddharth (siječanj 2009.): Sex Trafficking - Inside the Business of Modern Slavery. Columbia University Press. ISBN 978-0231139601.