Dujam Penić
Dujam Penić (Split, 29. srpnja 1889. – Zagreb, 28. rujna 1946.) bio je hrvatski kipar. Počeo je klesati u radionicama splitskih klesara, nastavio izobrazbu u Obrtnoj školi u Splitu te u Veneciji na Akademiji i kod kipara Artura Ferraronija. Između 1914. i 1920. djelovao u New Yorku (radio ugl. portrete), potom u Parizu (1924.–32.), gdje su na njega odlučujuće utjecala djela A. Rodina. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil (Duh tuge, 1918.; Ekstaza, 1919.). Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci (Glava djeteta, 1922.; Venerino češljanje, 1926.). U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete (Molitva čovječanstva, 1930.; Glava ribara, 1936.).