Dugopoljski žrtvoslov (1941. – 1948) je knjiga je hrvatskih povjesničara Blanke Matković i Josipa Dukića.
Autori su knjigu napisali kao stanoviti začetak rada kakav bi bio potreban za jedno sustavno bavljanje žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.
Za razliku od primjerice pisanja Blanke Matković o postojanju poslijeratnog komunističkog logora u Jasenovcu, Dugopoljski žrtvoslov nije doživio kritika u stručnoj i općoj javnosti. Drago Pilsel, tako, prenosi da "knjiga 'Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.)' ... donosi egzaktne podatke, bez ideologizacije, o svim žrtvama Drugog svjetskoga rata i poraća toga mjesta".[1] Podatke iz Dugopoljskog žrtvoslova koristi JUSP Jasenovac u radu na svojem Poimeničnom popisu žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac (pod kraticom MD-DUG).[2]
Polazišna točka u radu autora je bio spomenik koji je postavljen 1971. godine, s poimenično navedenih 209 poginulih Dugopoljaca: 77 poginulih pripadnika partizanskih postrojbi, te 132 tijekom rata poginule civilne osobe. Matković i Dukić su tijekom istraživanja utvrdili da na tom komunističkom spomeniku nije spomenuto čak 17 poginulih partizana iz Dugopolja, a da su za čak 96 poginulih na spomeniku navedeni netočni podaci o godini rođenja i pogibije. Nije na spomeniku spomenut baš nitko tko je sudjelovao u postrojbama NDH, niti nitko koga su ubili partizani; naposljetku nedostaje više od pola ratnih žrtava.
Knjiga je napisana u 5 cjelina – uvod, kronologija ratnih i poratnih događanja u Dugopolju (27 stranica), žrtvoslov s podatcima o stradalima, analitički dio koji daje podatke o vremenskom rasporedu stradanja, počiniteljima ubijanja i dr., te završni dio s 15 značajnih povijesnih dokumenata.
Žrtvoslov sadrži podatke o čak 445 postradalih u ratu i poraću (u mjestu koje je pred II. svjetski rat imalo 3000 stanovnika). Od strane partizanskih postrojbi stradao je 164 Dugopoljac, od toga je njih 28 likvidirano 1945. godine nakon kraja rata; autori dodaju da je još 5 Dugopoljaca ubijeno u razdoblju 1946. – 1948. 17 Dugopoljaca postradalo je uslijed savezničkih bombardiranja, 13 su pobile talijanske postrojbe (sve civili, koji su postrijeljani), 35 civila su pobili četnici zajedno s Talijanima, 57 civila su u represalijama 1943., 1944. i 1945. godine pobile njemačke postrojbe, a u vojnim sukobima s ustaškim, domobranskim i njemačkim postrojbama izginulo je 60 mještana Dugopolja koji su se pridružili partizanskim postrojbama. 47 Dugopoljaca stradalo je izvan ratnih sukoba (od tifusa, mina, gladi); za daljnjih 69 stanovnika Dugopolja nisu razjašnjene okolnosti pogibije.[3]
Bilješke i literatura
- Slavko Kovačić, Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.), (prikaz knjige), Crkva u Svijetu, Vol. 47 No. 1, 2012.
- Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.), Općina Dugopolje, 24. kolovoza 2011. (veza za skidanje knjige u PDF-u)
Izvori
- ↑ Drago Pilsel (11. srpnja 2011.). "Na tijelo zaklanog stavili glavu svinje". Tportal.hr. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/na-tijelo-zaklanog-stavili-glavu-svinje-20110711/print Pristupljeno 27. siječnja 2021.
- ↑ "POPIS KRATICA/IZVORA U POIMENIČNOM POPISU ŽRTAVA KL JASENOVAC 1941.-1945.". JUSP JASENOVAC. http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6054 Pristupljeno 27. siječnja 2021.
- ↑ Blanka Matković i Josip Dukić. Stanko Balić. ed. Dugopoljski žrtvoslov (1941. – 1948). Split: Općina Dugopolje. str. . 44–119, 141–163. https://dugopolje.hr/wp-content/uploads/2011/08/zrtvoslovnik.pdf%20%20(1941.-1948.) Pristupljeno 6. listopada 2020.