Povijest
U doseobi Slavena u hrvatske krajeve, na Brač su se naselili u dijelu otoka gdje su stoljećima prije živjeli Iliri. To su bila nepristupačna i negostoljubiva brda, često kod prapovijesnih gradina. Potvrda toga je što dok primorska naselja imaju latinsku etimologiju imena, dok u unutrašnjosti imena potječu iz staroslavenskog i često su tu elementi staroslavenske mitologije (Vidova gora, Dub, Pražnica, Gradac). U tu skupinu imena spada Dubravice.[2]
Spominje ga prvi brački povjesničar Dujam Hranković u Opisu otoka Brača 1405. god., u kojem je spomenio ondašnja bračka naselja: na istočnom dijelu otoka Gornji Humac, Straževnik, Podhume, Mošuljica (Mošuje), Dubravka (Dubravice?), Gradac, Podgračišće; na središnjem dijelu Pražnice i Dol; u zapadnom dijelu Donji Humac, Nerežišća i Škrip.[3]
1463. godine padom Bosne na Brač su stigli prve izbjeglice. Dio je godine 1466. iz Hercegovine došao u Ravan kod Selaca, a zatim su se preselili u obližnje selo Mošuje, a njihovi potomci u obližnji Gornji Humac. [4]
Selima Mošuju i Dubravici pripadala je crkva Svih Svetih.[5] Uz crkvu je i groblje.[6] Oba su sela nestala nakon haranja kuge u 15. i 16. stoljeću.[5]
Izvori
- ↑ Brač Online Pristupljeno 28. srpnja 2020.
- ↑ Kristina Jelinčić: Topografija rustičnih vila na otoku Braču Filozofski fakultet u Zagrebu. Zagreb, 2005. str. 88.
- ↑ Sve o otoku Braču Otok Brač info. Pristupljeno 28. srpnja 2020.
- ↑ Andrea Matoković: Portret nepoznatog Bračanina u Muzeju otoka Brača u Škripu Informatica museologica, br. 1-4, 2011. str. 62.
- ↑ 5,0 5,1 Gornji Humac, Crkva Svih Svetih Ministarstvo kulture RH. Arhivirano 28. srpnja 2020. Pristupljeno 28. srpnja 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ Predromaničke crkvice na Braču (Vjeronauk & Likovna kultura), Projekt Brač — Bourgogne. listopada 2017. Pristupljeno 28. srpnja 2020. str. 44.