Drummondita
| Drummondita | |
|---|---|
| D. hassellii. D. hassellii. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Zanthoxyleae |
| Podtribus: | Eriostemoninae |
| Rod: | Drummondita Harv. |
.jpg){kind=link}
Drummondita je biljni rod u porodici rutovki. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je jugozapadna i sjeverna Australija.[1]
Etimologija
Rod je nazvan po braći Jamesu Drummondu (1784.–1863.) i Thomasu Drummondu (1780.–1835.); slovo i u imenu odnosi se na Jamesa, a t na Thomasa. Naziv Philotheca sect. Drummondita (Harv.) F.Muell. pripada njegovoj ranijoj klasifikaciji kao sekcije roda Philotheca. [2]
Morfologija
Drummondita je rod niskih polugrmova iz porodice rutovki (Rutaceae). Biljke su gole ili obrasle jednostavnim dlakama. Listovi su naizmjenični, razmaknuti, jednostavni, gotovo sjedeći ili sjedeći te približno valjkasti ili poluvaljkasti.[2]
Cvjetovi su peteročlani, vršni i najčešće pojedinačni, sjedeći ili na kratkim stapkama; brakteole mogu biti prisutne ili izostati. Lapovi su slobodni, crijepasto poredani, široko eliptični do gotovo okrugli, kožasti, katkad papirasti, a u sredini često mesnati. Uglavnom su goli, osim trepavičasta ruba, a rijetko su kratko dlakavi. Latice su slobodne, crijepasto poredane i uspravne, pa zajedno tvore cijev; jajoliko su duguljaste, dva do četiri puta duže od lapova, slabo kožaste i gole.[2]
Cvijet ima pet prašnika smještenih nasuprot lapovima, koji nadvisuju latice, te pet naizmjenično poredanih, nešto dužih staminodija. Filamenti su približno tri četvrtine svoje dužine srasli u usku cijev, s unutarnje strane promjenjivo dlakavi, a s vanjske gusto svilenasto dlakavi. Antere su dorzifikse, smještene unutar cijevi filamenata i na vrhu sitno ušiljene. Disk je uzak. Plodnica je zaobljena i građena od pet slobodnih, najčešće golih karpela bez sterilnoga vrška. Vrat je tanak, a njuška izbočena, gotovo kuglasta do plitko zdjelasta.[2]
Sjemenke su bubrežaste, duge oko 3 mm, s glatkom sklerotestom. Hilum oblikuje veliku udubinu u sredini unutarnjega ruba sjemenke, a aksijalni endokarp ostaje trajan. Mladi listovi često pri osnovi imaju sitne igličaste dlačice, duge oko 0,3 mm, koje poslije mogu potamnjeti i postati smolaste.[2]
Rod je endemičan za Australiju. Prema priloženom izvoru obuhvaća 11 vrsta: devet raste na jugozapadu Zapadne Australije, jedna u Sjevernom Teritoriju i jedna u Queenslandu. Tipska je vrsta Drummondita ericoides Harv.[2]
Vrste
- Drummondita billyacatting L.R.J.Shelton & K.R.Thiele
- Drummondita borealis Duretto
- Drummondita calida (F.Muell.) Paul G.Wilson
- Drummondita ericoides Harv.
- Drummondita fulva A.S.Markey & R.A.Meissn.
- Drummondita hassellii (F.Muell.) Paul G.Wilson
- Drummondita longifolia (Paul G.Wilson) Paul G.Wilson
- Drummondita microphylla Paul G.Wilson
- Drummondita miniata (C.A.Gardner) Paul G.Wilson
- Drummondita rubroviridis R.A.Meissn.
- Drummondita wilsonii Mollemans
Izvori
- ↑ Plants of the World online Pristupljeno 4. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Flora of Australia, pristupljeno 4. kolovoza 2026.