Drago Orlić
| Drago Orlić | |
|---|---|
| Rođenje | 15. siječnja 1948. |
| Smrt | 3. svibnja 2021. |
| Zanimanje | književnik |
| Književne vrste | dijalektalna književnost, satira, poezija, publicistika |
| Djeca | Ivona Orlić |
Važnija djela
| |
| Portal o životopisima | |
Drago Orlić (Mandelići, Savičenta, 15. siječnja 1948. - Pula 3. svibnja 2021.), hrvatski književnik, satiričar i publicist. Bio je član Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika.[1] Poeziju je pisao na čakavskom narječju i na standardnom jeziku. Od 1981. do 1999. je novinar pulskog dnevnika Glasa Istre, a od 2000. do 2004. direktor Narodnog sveučilišta u Poreču. Pokrenuo je i četiri godine (1977.-1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo tadašnje Općine Poreč. Bio je jedan od trojice urednika satiričkog podlistka La kost koji četvrtkom izlazi u Glasu Istre, i autor dugovječne humoristične kolumne Lipi moji, koju je u tom podlistku potpisivao kao Zvane Lakodelac.[2]
Životopis[uredi]
Rođen je 1948. u južnoistarskom selu Mandelićima, u današnjoj općini Svetvinčentu. Osnovnu školu je pohađao u Vodnjanu. Završio je gimnaziju i Pedagošku akademiju u Puli. Živio je u Musaležu, selu pokraj Poreča.
Djelovanje[uredi]
Uz spisateljski i publicistički rad te prikupljanje istarske pučke baštine, od kraja 70.-ih godina 20. stoljeća začetnik je i promotor niza društvenih i kulturnih inicijativa na području tadašnje Općine Poreč, ali i širom Istre. Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. Bio je član uredništva časopisa "Istra", 1984. Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "Verši na šterni" u Vižinadi i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u Vrsaru. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i Zaboka, koji i danas izlazi kao godišnjak.
Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Skladali su ih Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana. Posebno je plodna bila Orlićeva suradnja s kantautorom Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u trima knjigama s tri CD-a.
Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Stankom Crnkovićem, Renatom Percanom[3], Hedom Gärtner i Đaninom Božićem.
Osnovao je nakladničko poduzeće "Errata corrige" 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro". Bio je sudionikom FAK-a u Osijeku i Varaždinu 2000., u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče 2005. te u Splitu na Festivalu pričanja priča Pričiginu 2009. Bio je strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre. Preminuo je Puli nakon dulje bolesti. [4]
Bibliografija[uredi]
Poezija (zbirke pjesama)[uredi]
- "Će daž" (1983.)
- "Hip i vik" (1987.)
- "Groti duša zrije" (1993.)
- "Daž daždi miš prdi" (1998.)
- "Med i teran" (1999.)
- "Mediteranski & i @" (2002.)
- "Filmski versi" (2005.)
- "Is*tri*janci" (2005.)
- "Crna mačka" (2006.)
- "Vrime sve posoli"[5] (2007.)
- "Reciklaža"[6] (2010.)
- "Ispovijest jednog kinoamatera" (2010.), pjesme i prozni zapisi
- "Patetika depresije" (2011.)
- "Ona ni ja" (2012.)
- "Roverija"[7] (2014.),
- "Dva otoka" (2014.)
- "Nedjeljom zatvoreno" (2015.)
- "Mona Lisa iz paradiža" (2015.)
- "Galjotovica" (2018.)
Zastupljen u antologijama[uredi]
- "Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća", Milorad Stojević, (1987.)
- "Hrvatsko pjesništvo Istre 19. i 20. stoljeća", Mirjana Strčić, (1989.)
- "I ča i što i kaj"', Boris Biletić, (1997.), i dr.
Prepjevi[uredi]
- "Kanat vrhu svih kanti" (2003.), prepjev biblijske Pjesme nad pjesmama na istarsku čakavicu, u suautorstvu s Danielom Načinovićem
- "Libar od Joba", čakavski prepjev biblijske Knjige o Jobu [8] (2012.).
Proza[uredi]
- "Lipi moji" (1995. - 2016.), devet knjiga satire
- "Štorije od žalosti" (2007.), zbirka priča
- "Casanovina jabuka" (2009.), zbirka priča
Posebna izdanja[uredi]
- "Štorice od štrig i Štriguni" (1986., 2. dop. i proš. izd. 2008.[9]), zbirka istarskih praznovjernih pučkih priča (skupio i priredio)
- "Istarski bordel muza" (2003.), zbirka pučkih ljubavnih, erotskih i bludnih pjesama Istre
- "Istarske narodne poslovice" (2005.).
- "110 godina Poljoprivredne škole Poreč" (1985.), monografija
- "Srdačno vaš Poreč" (1990., 2. izd. 1997.), monografija
- "Poreč" (2006.), vodič
- "Posljednje vrsarsko ljeto Ede Murtića" (2009.), monografija
- "Poreč u snijegu"(2011.), monografija
- "Sve Renatove Eve" (2014.), o slikaru Renatu Percanu
Prilozi u časopisima i knjigama skupnog autorstva (izbor)[uredi]
- "Rušnjak", 1978.
- Časopis "Istra", 1983., 1984., 1985., 1989.
- Časopis "Gradina", 1986.
- "Kanat rožic, tići i sunca", glazbena slikovnica, 1992.
- "Verši na šterni", više izdanja
- "FAKat" 2001.
- "Stoljeće vina", 2001.
- "Povratak - Ritorno 1354. – 1934. – 2004.", zbornik, 2004.
- "Gradovi i obzori", 2006., putopisi
- "Poezija", 2006.
- "U mislima čupam borove" i njemački prijevod "Literarisch Reisen: Istrien", 2008.
- "Na večeri s drakulom", 2009.
- "Le memorie di Papageno", kulinarske priče (talijanski), 2010.
- "Suvremena književnost za djecu u Istri", 2012.
- "Seljanski susreti", 2013.
- "Verši na šterni", pjesnička panorama, 2014.
- "Pul Matetićevega ognjišća", zbornik, 2014.
Kazalište i televizija[uredi]
Godine 2009. izvedena je u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci opera "Casanova u Istri", prema Orlićevu libretu i glazbi Alfija Kabilja. Libreto je tiskan u nakladničkoj kući Durieux pod naslovom "Nadbludjeli bludnik". Napisao je scenarij za dokumentarni film "La Parenzana ili kad stignemo u Makale", koji je realizirala HRT u režiji Lawrencea Kiirua.
Slikarstvo[uredi]
Bio je član "Galerije 6" u Poreču. Izlagao je samostalno: "Modro", 1972.; "Katedrale", 1986.; Gicondino zlato" 1988. i "Samo je vrime kič", 2015. Skulpture u javnom prostoru: "Kokot" u Zaboku te "Središte Istre" kod sela Trošti, južno od Pazina.
Vidi još[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Glas Istre: Drago Orlić u istarskom ogranku DHK-a, preuzeto 2. srpnja 2012.
- ↑ Tanja Kocijančić, Zvane Lakodelac s nama je već 40 godina, Parentium.com, prenijeto s Glasistre.hr, 5. studenog 2016. (pristupljeno 18. studenog 2017.)
- ↑ Predstavljanje likovno-pjesničke mape 'Štrolige, prči i divice', Moderna vremena, Zagreb, 11. ožujka 2010. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Vanesa Begić, Preminuo Drago Orlić, Glas Istre, Pula, 4. svibnja 2021. (pristupljeno 4. svibnja 2021.)
- ↑ Nikola Petković, Drago Orlić: Vrime sve posoli, Moderna vremena, Zagreb, 4. kolovoza 2008. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Promocija knjige Reciklaža istarskog pjesnika Drage Orlića, Moderna vremena, Zagreb, 12. siječnja 2011. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Predstavljena knjiga Roverija - portret zavičaja Drage Orlića, Gradska knjižnica Pula, 27. siječnja 2015. (pristupljeno 11. studenog 2017.)
- ↑ Lina Pliško, Istročakavština Orlićeva prijevoda Knjige o Jobu, Croatica et Slavica Iadertina, Vol.9/1 No.9., Zadar, siječanj 2014. (pristupljeno 14. studenog 2017.)
- ↑ Ljerka Car Matutinović, Bogatstvo pučkog kazivanja ili trebao bi nam krsnik, Vijenac 395, Matica hrvatska, Zagreb, 23. travnja 2009., preuzeto 2. srpnja 2012.