Draško Ređep
Draško Ređep (Osijek, 3. prosinca 1935.[1] — Novi Sad, 12. ožujka 2019.), srbijansk književnik, esejist, književni i likovni kritičar. Aktivan u književnom nakladištvu. Jedan od najvećih erudita u Srbiji.[2] Podrijetlom je od Klimentâ iz Hrtkovaca ili Nikinaca.[3] Napisao je brojne podlistke, crtice i zapise. Sustavno je pratio književna djela, osobito beogradskoga i zagrebačkoga književnog kruga.[1] Suprug povjesničarke Jelke Ređep.
Životopis
Rodio se je 1935..[2] U Rumi je išao u gimnaziju. U Novom Sadu je na Filozofskom fakultetu diplomirao jugoslavenske književnosti. Na istoj je ustanovi bio asistentom i docentom za suvremenu jugoslavensku književnost. Od 1972. do 1985. je bio direktor novosadske filmske kuće Neoplanta filma. [1]
Znatno je pridonio afirmiranju i zajedništvu rusinske, mađarske i slovačke kulture na području Vojvodine i šire. Predavao je na novosadskom Filozofskom fakultetu. Uređivao je list Književnu opštinu Vršac (KOV). Dugogodišnji predsjednik za dodjelu nagrade Vukove zadužbine za umjetnost. Član NIN-ova stručnog ocjenjivačkog suda za dodjelu NIN-ove nagrade. [2]
U okviru Književne opštine Vršac i izdavačke kuće Prometeja iz Novog Sada, Draško se bavio istraživanjem domaće književnosti i mnogih pisaca koji je omeđuju, često izvan fokusa suvremenog čitateljstva.
Godine 2017. o njemu je snimljen dokumentarni film „Svetionik kroz maglu ravnice”, u produkciji Kulturnog centra Novog Sada, redatelja Dušana Stojanovića.[4] Svojim esejističkim knjigama, poput na primer „Poslednje večere”, daje doprinos impresionističkoj kritici i sagledavanju osobnog života i djela srpskih pisaca.
Pridonio književnosti Hrvata u Vojvodini, bivajući recenzentom te pišući djelima Petka Vojnića Purčara, Vojislava Sekelja i Tomislava Žigmanova. Sudionik stručnoga skupa unutar Dana Balinta Vujkova.[2]
Djela
- Antologija Crnjanski, I izdanje 1993, II izdanje 2007.
- Poslednja večera, 2004.
- Minuli mrak (ogledi), 2004.
- Antologija Tišma, 2006.
- Kojih nema, 2008.
- Srpski sever, 2009.
- Skela miruje, Azija putuje, 2011.
- Antologija Kapor II izdanje, 2012.
- Antologija Antić, 2013.
- S obe strane reke, 2013.
- Devet boja Banata, 2014.[5]
Nagrade i priznanja
Dobio je brojna društvena priznanja. [2] Ističu se Povelja Udruženja književnika Srbije, Nagrada Milan Bogdanović i druge.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 S.Vš.: REĐEP, Draško. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 23.11.2025. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/redjep-drasko>.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Hrvatska riječ, D.B.P.: Preminuo Draško Ređep (1935. – 2019.). ZKVH. 13. ožujka 2019. 23. studenoga 2025.
- ↑ Juraj Lončarević: Moja Mitrovica, Zajednica izbjeglih i prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata, Zagreb, 1997., str. 174.
- ↑ Dokumentarni film o Drašku Ređepu - Radio televizija Vojvodine. Vesti.rs.
- ↑ Narodna biblioteka Srbije