| Dotur Luigi | |
|---|---|
| Lik iz serije Naše malo misto | |
| Datoteka:Dotur Luigi.png Dotur Luigi u epizodi "Sodoma i Gomora" | |
| Premijera | "Avijatičar" |
| Odlazak | "Veliko putovanje" |
| Kreator | Miljenko Smoje |
| Glumi | Karlo Bulić |
| Detalji | |
| Nadimak | dotur |
| Datum rođenja | 1890-ih |
| Zanimanje | liječnik |
| Brak(ovi) | Bepina (nevjenčana, kasnije zakonita) |
| Djeca | Mali Mirko (posvojen) |
Dotur Luigi fiktivni je lik i jedan od glavnih likova u seriji Naše malo misto, kao i u kasnijem filmu Servantes iz malog mista. Glumio ga je Karlo Bulić. Dotur Luigi je poznat po svom govoru u kojem miješa hrvatsku čakavicu i talijanštinu, posebno psujući "Ma borda ti, che crettino, che imbecile, asti Gospu!", uglavnom časteći tako nespososobne ili zahtjevne stanovnike Malog mista.
Pozadina lika
Lik je Smoje utemeljio na više osoba, najvažnija od kojih je dr. Vicko Galvani (-1941.), Šibenčanin koji se preselio u Kotor 1910. O njemu je pričala Smojina supruga Lepa, koja ga je poznavala kao djevojčica. Dr. Galvani je slično vršio inspekcije kotorskog bordela (kao i Luigi u epizodi "Sodoma i Gomora"). Govor (mješavina talijanskog i hrvatskog) i stav dotura Luigija prema životu odraz su Boška Lulića-Luligarga, tridesetih godina poznatog splitskog skladatelja i aranžera, kojeg je Smoje poznavao. Smoje je u dotura Luigija utkao arhetip obiteljskog liječnika u malim dalmatinskim mjestima tog vremena te su mnogi drugi liječnici također utjecali na izgradnju lika.[1]
Osobni život
Luigi je lokalni liječnik u Malom Mistu, koji je završio medicinu na studiju u Padovi. Njegov govor mješavina je talijanštine i hrvatskoga. Cinik, raspoložen za šalu, pogotovo kao njegov način borbe protiv društvenih apsurda i nepravde, obožava balote, a ponajviše svoj mir i "gušt", pogotovo čitajući Danteova djela na talijanskom prije spavanja. Živi sa svojom nevjenčanom suprugom Bepinom, u čijoj privrženosti uživa, te čije stalne molbe za ženidbom ustrajno odbija. Jedini je visokoobrazovani stanovnik i jedini predstavnik inteligencije u mjestu. Nakon Načelnikove smrti s Bepinom uzima sebi malog Mirka i šalje ga na studij medicine u Zagreb. Bepinu konačno ženi dan prije njene smrti, kako bi joj ispunio davnu želju.
Starost
Scenarist Miljenko Smoje, u odgovoru na napadaje o pretjeranoj uporabi talijanskog tijekom prve sezone prikazivanja, rekao je da se Doturu Luigiju mora progledati na prste jer je rođen "devedesetih godina prošlog [19.] stoljeća".[2]
Literatura
- Brala, Ante (2013.). Le realtà linguistiche della Cronaca del nostro Piccolo paese di Miljenko Smoje (diplomski rad). Zagreb. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2177/1/tesi-finale-discussa.pdf
- Vončina, Nikola (2011.). Hrvatske TV drame i serije (1956.‒1971.). Zagreb: Matica hrvatska. ISBN 978-953-150915-2. http://www.matica.hr/media/pdf_knjige/842/Voncina%20Tv%20NMM.pdf
Izvori
- ↑ Acija Alfirević: Samozatajna a značajna hrvatska filozofkinja (Uz 100. obljetnicu rođenja filozofkinje Marije Brida), Matica hrvatska - Kolo 3-4, 2013.
- ↑ Vončina, str. 340.