Domobranske radne postrojbe
| Domobranske radne postrojbe DORA postrojbe | |
|---|---|
| Aktivna | 1942. – 1944. |
| Država |  NDH
|
| Odanost | Ante Pavelić |
| Grana | Domobranstvo |
| Vrsta | radne postrojbe |
Domobranske radne postrojbe (DORA postrojbe) bile su posebne postrojbe u sastavu kopnene vojske Domobranstva NDH od 1942. godine. Bile su uglavnom popunjavane vojnim obveznicima Srbima, kako bi ih se integriralo u NDH, odvratilo od pubune i iskoristilo kao radnu snagu.
Osnivanje
Vlasti NDH su shvatile da nasilje nad Srbima jača pobunu protiv NDH i zato od početka 1942. počinje opsežnija promjena dotadašnjeg držanja prema Srbima.[1] Ministarstvo domobranstva je 11. lipnja 1942. naredilo da se kod zapovjedništava zbornih područja odmah pristupi ustrojavanju DORA postrojbi, sastavljene od "pravoslavaca" i "prijelaznika", tj. pravoslavnih vjernika koji su prešli u drugu vjeru.[2]
Ustroj
Zapovjednici ovih bojni trebali su biti Hrvati. Stražarski vod svake DORA bojne jedini je nosio naoružanje, a popunjavao se pričuvnicima Hrvatima starijim od 32 godine. Svi ostali domobrani, dočasnici i časnici trebali su biti Srbi. Za početak je trebalo postrojiti po jednu DORA bojnu za svako zborno područje. Ukupno je DORA bojna trebala imati 865 časnika, dočasnika i domobrana.[3] U rujnu 1942. osnovane su:
- 1. DORA pukovnija (I. i III. bojna u Sisku, II. bojna u Sesvetama)
- 2. DORA pukovnija (I. i III. bojna u Osijeku, II. bojna u Prečkom)
- 3. DORA pukovnija (I. i III. bojna u Sarajevu, II. bojna u Brčkom)[4]
Politika
Glavni stan Poglavnika je 8. kolovoza 1942. pojasnio kakvo držanje treba zauzeti prema obiteljima pripadnika DORA postrojbi. Članovi uže obitelji trebali su biti pošteđeni mogućih neugodnosti, a u slučaju da se nalaze u koncentracijskim logorima trebalo ih je pustiti na slobodu.[5] Ustaška nadzorna služba je prihvatila prijedlog da se iz koncentracijskih logora Jasenovac i Stara Gradiška odmah otpuste članovi obitelji pripadnika DORA postrojbi koji su uhvaćeni tijekom operacija čišćenja pojedinih područja od partizana, pod uvjetom da se ničime nisu ogriješili o poredak i probitke NDH.[6]
Akcije
Pripadnici DORA postrojbi sudjelovali su u poljoprivrednim radovima i kopanjima kanala za navodnajvanje, radili su na polaganju telefonskog kabela između Trećeg Reicha i NDH, gradili su oružničku školu u Bjelovaru, radili su u Šećerani Osijek i sl.[7] Početkom 1944., njemačka vojska je započela pripreme za obranu obale od mogućeg anglo-američkog iskrcavanja. Ministarstvo oružanih snaga krajem ožujka dogovorilo se s Nijemcima da će za utvrđivanje dalmatinske obale staviti na raspolaganje potrebno ljudstvo, odnosno 96 pričuvnih časnika, 240 pričuvnih dočasnika i 4800 pričuvnika.
Krajem 1942. u okolici Bjelovara jedna DORA postrojba sastavljena od 400 Srba s Korduna, Banovine i Bosanske krajine prilikom sječe šume zarobljena je od strane partizanske jedinice pod zapovjedništvom Ivana Šibla. No, nakon višesatnog nagovaranja, tek 30 mladića odlučilo je prijeći partizanima.[8] Partizani su tom prigodom strijeljali zapovjednika postrojbe, inače Srbina iz Srbije,[8] junaka Solunskog bojišta iz Prvog svjetskog rata.[9] Na temelju ovog događaja 1971. snimljen je film U gori raste zelen bor.[9]
Literatura
- • Nepoznat parametar:
issn
• Nepoznat parametar:issue
• Nepoznat parametar:month
• Nepoznat parametar:ref
• Parametartypenije dopušten u klasijournal
• Parametarurlnije dopušten u klasijournal
• Parametarpublishernije dopušten u klasijournal
• Parametarlocationnije dopušten u klasijournal
• Parametarformatnije dopušten u klasijournal
Izvor
- ↑ Barić, str. 164.
- ↑ Barić, str. 165.
- ↑ Barić, str. 169.
- ↑ Barić, str. 170.
- ↑ Barić, str. 167.
- ↑ Barić, str. 168.
- ↑ Barić, str. 269.
- ↑ 8,0 8,1 Ivan Šibl: Ratni dnevnik, Zagreb, 1960.; str. 192.-196.
- ↑ 9,0 9,1 Miljenko Jergović: Antun Vrdoljak: Grob do groba, subotnja matineja, 21. travnja 2012. (pristupljeno 15. veljače 2014.)