Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretraživanje
<poem>
Vjutro se ja rano stanem, malo pred zorju.
Ter se k vodici prošečem, da se razhladim.
Zagledal sem divojčico z vrta šetajoč.
V jednoj roki grozdje nese, v drugoj rožmarin.
"Oj ljube, dušo moja, daj da te podahnem!"
"Ne dam, ne dam, a i ne smem, ar sem žalostna."
"Oj ljube, dušo moja, zakaj si žalostna?"
"Sinoč sem se zaručila, s kim me volja ni."
"Oj ljube, dušo moja, zakaj te volja ni?
On ti ima srebra, zlata, da mu ravna ni."
"Kaj mi hasni zlato, srebro, gdaj me volja ni!
Rajše ja bi siromaha, ki me veseli."
</poem>
|
|