Dmitro Grigorovič Levickij
Dmitro Grigorovič Levickij (ukr. Дмитро Григорович Левицький, rus. Дмитрий Григорьевич Левицкий); (Kijev, ožujak 1735. - Sankt Peterburg, 17. travnja 1822.), ukrajinski i ruski profesionalni slikar portreta.
Levickij je rođen u ukrajinskoj svećeničkoj obitelji kod oca gravera Grigorija Levickog koji mu je ujedno bio prvi likovni učitelj. Kasnije je Dmitro Levickij postao učenik ruskog doseljenika Alekseja Antropova koji je došao u Kijev slikati u katedrali Sv. Andrija.
Profesionalna karijera
Godine 1770., nakon što je Levickij izložio svojih 6 portreta u Imperijalnoj umjetničkoj akademiji Sankt Peterburga, postao je popularni slikar portreta u cijelom Ruskom carstvu. Za portret arhitekta i prvog rektora iste akademije Aleksandra Kokorinova, 1769. je stekao titulu akademika te je postavljen za profesora likovnih umjetnosti na peterburškoj Imperijalnoj umjetničkoj akademiji. Ondje se zadržao sve do 1788. godine.
U razdoblju između 1772. i 1776. Levickij je radio na niz umjetničkih djela odnosno portreta iz ženskog intelektualnog miljea u sklopu peterburškog Instituta za mlade žene, kojeg je osnovala ruska carica Katarina II. U istom institutu su se mogli vidjeti primjeri ženske inspirativne glazbene i dramske umjetnosti. Levickij je za svoga života imao relativno puno posla i naslikao je dosta portreta te je u europskim krugovima smatran jednim od najboljih slikara portreta u 18. stoljeću, ali njegov talent tijekom života nikada nije bio dovoljno plaćen.
Galerija slika
Arhitekt Aleksandar Kokorinov (1769.)
Prokofij Demidov (1773.)
E. N. Hruščova and plemkinja E. N. Hovanskaja (1773.)
Ekaterina Nelidova (1773.)
Aleksandar Lanskoj (1782.)
Kneginja Ursula Mniszeč (1782.)
Ruska carica Katarina II. (1783.)
General Josif Igelström (1790.)
.jpg)
