Dino Milinović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dino Milinović
Rođenje 14. listopada 1959.
Zagreb
Institucija Filozofski fakultet u Zagrebu
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Akademski mentor Igor Fisković
Web stranica Dino Milinović

Dino Milinović (Zagreb, 14. listopada 1959.) hrvatski je povjesničar umjetnosti i književnik.

Životopis

Rođen je u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimnaziju i diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomski studij iz »Civilizacije kasne antike« završio je u Parizu. Doktorirao je 2005. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radnjom Bjelokosni plenarij iz riznice Zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse.[1] Od 1992. do 1998. godine radio je u državnoj upravi, a od 2001. godine predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se i književnim radom.

Djela

  • Kradljivac uspomena (2002.), roman [2][3][4]
  • Tamo gdje prestaje cesta (2007.), roman [5][6]
  • Skriveno (2013.), roman [7][8]
  • Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti (2016.), monografija [9][10] (elektronička inačica)
  • Seuso: autopsija jednog slučaja (2016.), monografija [11][12]
  • Marulov san (2019.), roman [13][14]
  • Umjetnost crkvenih riznica : bjelokosni plenarij iz riznice zagrebačke katedrale (2020.), monografija [15][16][17]
  • Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo (2021.), drama [18][19]
  • Orfelin : roman iz tamnice (2022.)[20]

Odličja, nagrade i priznanja

  • 1996.: Red Danice hrvatske
  • 2017.: Godišnja nagrada Društva povjesničara umjetnosti, za knjigu Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti

Izvori

  • [neaktivna poveznica], povum.ffzg.unizg.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta
  1. ↑ Dino Milinović, Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse : doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2005.
  2. ↑ Dino Milinović, Kradljivac uspomena, Znanje, Zagreb, 2002. (243 str.), ISBN 9531952752
  3. ↑ Čitali smo: Kradljivac uspomena, www.lupiga.com, objavljeno 9. rujna 2003., arhivirano 12. svibnja 2021., pristupljeno 24. prosinca 2021.
  4. ↑ Po romanu je 2007. godine snimljen igrani film (Kradljivac uspomena (Arhivirano 24. prosinca 2021.), hrfilm.hr, arhivirano 25. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.)
  5. ↑ Dino Milinović, Tamo gdje prestaje cesta, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007. (344 str.), ISBN 9789531401586
  6. ↑ Dino Milinović: Tamo gdje prestaje cesta (Arhivirano 24. prosinca 2021.), www.mvinfo.hr, arhivirano 25. prosinca 2017., pristupljeno 24. prosinca 2021.
  7. ↑ Dino Milinović, Skriveno : roman, Meandarmedia, Zagreb, 2013. (281 str.), ISBN 9789533340609
  8. ↑ Helena Sablić Tomić, Intrigantan povijesni krimić, Hrvatska revija 1/2015.
  9. ↑ Dino Milinović, Nova post vetera coepit : ikonografija prve kršćanske umjetnosti, FF press : Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2016. (473 str.), ISBN 9789531754675
  10. ↑ Marina Vicelja-Matijašić, Dino Milinović: Nova post vetera coepit Ikonografija prve kršćanske umjetnosti, Peristil 1/2017.
  11. ↑ Dino Milinović, Seuso: autopsija jednog slučaja, AGM, Zagreb, 2016. (84 str.), ISBN 9789531744713
  12. ↑ Autor nove knjige o srebru koje se nije vratilo u Hrvatsku : Kako sam u New Yorku vještačio Seusovo blago, www.jutarnji.hr, objavljeno 26. ožujka 2017., arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
  13. ↑ Dino Milinović, Marulov san : roman, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2019. (312 str.), ISBN 9789531694179
  14. ↑ Ivan Bošković, Marulova i naša zbilja / Dino Milinović, www.stav.com.hr, objavljeno 3. lipnja 2020., arhivirano 23. prosinca 2020., pristupljeno 24. prosinca 2021.
  15. ↑ Dino Milinović, Umjetnost crkvenih riznica : bjelokosni plenarij iz riznice zagrebačke katedrale, FF press : Hrvatska sveučilišna naklada : Zagrebačka nadbiskupija, Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, 2020. (113 str.), ISBN 9789531758413
  16. ↑ Prva sveobuhvatna knjiga o „Bjelokosnom plenariju“, www.zg-nadbiskupija.hr, objavljeno, arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
  17. ↑ Milan Pelc, Zagrebački bjelokosni plenarij: interpretacija podrijetla, funkcije i značenja (Arhivirano 24. prosinca 2021.), Hrvatska revija 2/2020.
  18. ↑ Dino Milinović, Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo, Matica hrvatska, Zagreb, 2021. (83 str.), ISBN 9789533412054
  19. ↑ Svijet je muškog roda ili Tragedija koje nije bilo, www.matica.hr, arhivirano i pristupljeno 24. prosinca 2021.
  20. ↑ Dino Milinović, Orfelin : roman iz tamnice, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2022. (221 str.), ISBN 9789531694544
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dino_Milinović&oldid=751634"