Digitalna pismenost
Digitalna pismenost sposobnost je pojedinca da pronalazi, vrednuje i prenosi informacije služeći se digitalnim uređajima ili platformama digitalnih medija. Obuhvaća i sposobnost snalaženja u digitalnom okružju te vrednovanja, stvaranja i razmjene informacija u njemu. Povezuje tehničke i kognitivne sposobnosti, a uključuje uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija za stvaranje, vrednovanje i dijeljenje informacija,[1] kao i kritičko razmatranje njihovih društvenih i političkih utjecaja.[2]
Digitalna pismenost isprva je bila usmjerena na digitalne vještine i samostalna računala, no razvojem interneta i uporabom društvenih medija njezin se naglasak djelomično premjestio na mobilne uređaje.[3]
Digitalna pismenost povezana je s drugim oblicima pismenosti, ali se od njih razlikuje. Informacijska pismenost usmjerena je na sposobnost pronalaženja, vrednovanja i uporabe informacija u različitim oblicima, dok se medijska pismenost odnosi na sposobnost analize i tumačenja medijskih poruka i njihova utjecaja. Digitalna pismenost objedinjuje te sposobnosti, a obuhvaća i praktičnu uporabu digitalnih alata, sudjelovanje u mrežnim okružjima te nastanak digitalnih sadržaja.[1]
Takav širi opseg ističe interaktivnu prirodu digitalnih prostora i mogućnosti sudjelovanja u njima. Iako medijska i informacijska pismenost mogu pridonijeti digitalnoj pismenosti pojedinca, digitalna pismenost odnosi se na digitalne platforme te načine na koje se informacije i poruke tumače i prenose.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 • Nepoznat parametar:
preuzeto
• Nepoznat parametar:datum
• Nepoznat parametar:jezik
• Nepoznat parametar:rad - ↑ Luciana Pangrazio, »Reconceptualising critical digital literacy«, Discourse: Studies in the Cultural Politics of Education, sv. 37, br. 2, 2016., str. 163.–174., doi:10.1080/01596306.2014.942836.
- ↑ • Nepoznat parametar:
preuzeto
• Nepoznat parametar:rad
• Nepoznat parametar:jezik
• Nepoznat parametar:datum