Dictyoloma
| Dictyoloma | |
|---|---|
| D. vandellianum D. vandellianum | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Cneoroideae |
| Tribus: | Spathelieae |
| Rod: | Dictyoloma A.Juss. |
| Vrsta: | D. vandellianum |
| Dvojno ime | |
| Dictyoloma vandellianum A.Juss. | |
Dictyoloma je monotipski rod rutovki smješten u tribus Spathelieae. Prirodno područje ovoga roda je tropska Amerika. Stariji izvori razlikovali su južnoameričku Dictyoloma peruvianum kao drugu vrstu. Danas je ona uključena u D. vandellianum, pa Kew rod Dictyoloma smatra monotipskim.[1]
Morfologija
Vrsta Dictyoloma vandellianum, u Brazilu poznata kao tingui-preto, canela-pimenta, ardente i sabugueiro-da-mata, grm je ili nisko stablo iz porodice Rutaceae, visoko najčešće 3–10 m. Krošnja je gusta i približno kuglasta, a kratko, katkad plitko izbrazdano deblo može dosegnuti 20–30 cm u promjeru. Mladi su dijelovi obrasli jednostavnim, pustenastim do kratkim dlakama.[2] [3]
Listovi su naizmjenični, vrlo veliki i dvostruko perasti, dugi približno 20–66 cm. Peteljka je duga 5–15 cm, drvenasta i dlakava, dok su osi drugoga reda usko krilate. Na svakoj se nalazi 5–20 parova sjedećih sekundarnih liski, dugih 3–7 cm i širokih 0,6–1,8 cm. One su duguljaste, nesimetrične osnove, cijela do narovašena, rijetko režnjevita ruba; odozgo su gotovo gole, a odozdo bjelkasto dlakave. Prozirne uljne žlijezde uglavnom su ograničene na rub plojke.[2][3]
Cvat je velika, vršna, višestruko razgranata i gotovo gronjasta cima, duga 30–66 cm, čvrsta i gusto pustenasta. Biljke su jednodomne, ali su cvjetovi jednospolni. Kremastobijeli su, mirisni, široki oko 8 mm i najčešće peteročlani. Lapovi su pri osnovi srasli i preklapajući, a latice slobodne, preklapajuće, izvana svilenasto dlakave i završavaju prema unutra povijenim šiljkom.[2][3]
Prašnika je pet. Prašničke niti pri osnovi nose dvodijelan nastavak gusto obrubljen dugim dlačicama, a antere su leđno pričvršćene i pokretljive. U ženskim su cvjetovima prašnici manji i stvaraju neodrživ pelud. Ginecej čini pet bočno spljoštenih i dlakavih karpela smještenih na zadebljanu, dlakavu ginoforu; međusobno su povezani uglavnom vratovima tučka. Njuška je glavasta i peterorežnjevita.[2]
Plod je suhi kalavac, sastavljen od pet polukružnih, kratko stapkastih folikula, bočno spljoštenih i na leđnoj strani bridastih. Folikuli su dugi 12–16 mm i otvaraju se s trbušne strane dvjema zaklopkama. Svaki obično sadrži tri ili četiri vrlo spljoštene, bubrežaste sjemenke sa širokim, tankim i mrežasto prošaranim krilom.[2][3]
Sjemenke su smeđe do bakrenaste, bez arilodusa i s endospermom. Sjemena lupina pripada mezotestalnom tipu, a zametak je osan i zakrivljen, s mesnatim supkama koje sadržavaju pričuvne bjelančevine.[4][3]
Vrsta ima n = 9, odnosno 2n = 18, i razmjerno velik genom od oko 1C = 1,3 pg. Taj je nalaz bio važan u raspravi o evoluciji porodice jer podupire broj x = 9 kao najvjerojatniji osnovni broj kromosoma rutovki.[5]
Rasprostranjenost i stanište
Vrsta raste od Ekvadora i Perua preko Bolivije do sjevernoga, sjeveroistočnog i jugoistočnog Brazila. Nastanjuje vlažne, polulistopadne i planinske šume, ali često raste i na šumskim rubovima, čistinama i u sekundarnoj vegetaciji. U jugoistočnom Brazilu obično cvate od veljače do svibnja ili lipnja, a zreli se plodovi nalaze od lipnja do kolovoza.
Upotreba
Prirodna je pionirska vrsta, podnosi razmjerno suha tla i može se saditi pri obnovi domaćih šuma. Zbog umjerena rasta i guste krošnje pogodna je i za krajobrazno uređenje te sadnju ispod električnih vodova. Listovi su bogati saponinima i usitnjeni su se lokalno upotrebljavali kao sapun.[6]
Drvo je blijedo žućkastobijelo, ravnih vlakana, fino do srednje teksture, umjereno teško i zbijeno. Upotrebljava se za unutarnje građevne radove, stropne daske, okvire vrata i prozora, podne letvice i drške alata, a služi i kao ogrjev te za proizvodnju drvenoga ugljena.[6]
Galerija
-
D. vandellianum.
-
D. vandellianum.
-
D. vandellianum.
-
D. vandellianum.
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
.jpg){kind=link}
Sinonimi
Za rod
Heterotipski:
- Benjamina Vell. in Fl. Flumin. 2: 93, t. 139 (1829)
Za vrstu
Heterotipski:
- Dictyoloma incanescens DC. in Prodr. 2: 89 (1825)
- Dictyoloma peruvianum Planch. in London J. Bot. 5: 583 (1846)
- Benjamina alata Vell. in Fl. Flumin. 2: 93, t. 139 (1829)
- Benjamina peruviana (Planch.) Kuntze in Revis. Gen. Pl. 1: 103 (1891)
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 2. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Rutaceae, pristupljeno 2. kolovoza 2026.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Phylogeny and biogeography of Spathelioideae (Rutaceae), pristupljeno 2. kolovoza 2026.
- ↑ UNESP, pristupljeno 2. kolovoza 2026.
- ↑ Molecular cytogenetics of Dictyoloma vandellianum A. Juss. and the ancestral karyotype of Rutaceae, pristupljeno 2. kolovoza 2026.
- ↑ 6,0 6,1 Useful Tropical Plants, pristupljeno 2. kolovoza 2026.