Deobe
| |
|---|---|
| Autor | Dobrica Ćosić |
| Država |  Srbija
|
| Jezik | srpski jezik |
| Vrsta djela | roman |
| Rod (stil, žanr) |
povijesni roman, psihološki roman |
| Datum (godina) izdanja |
1961. |
| Vrijeme (mjesto) nastanka |
Beograd |
| Broj stranica | 848 |
| Vrijeme radnje | Drugi svjetski rat |
| Glavni lik(ovi) | Dušan Katić |
Deobe (hr.: Diobe) je trilogija srpskog književnika Dobrice Ćosića, objavljen 1961. godine. Kronološki, ono je nastavak Ćosićeve trilogije Vreme zla, sa radnjom koja se odvija tijekom Drugog svjetskog rata. Ovo djelo nagrađeno je NIN-ovom nagradom za 1961. godinu.[1]
O djelu
Središnja tema roman je dioba u narodu na partizane i četnike i posljedice ove podjele. Sa umjetničkog stanovišta, ovaj roman donosi niz novina: dominaciju unutrašnjeg monologa, ispoljavanje mase kao književnog junaka u obliku poliloga (višeglasnog dijaloga), unošenje dokumentarnog materijala, stilsku raznovrsnost i slojevitu leksiku.[2]
Na prvi pogled to je povijesni roman sa temom o četničkom ravnogorskom pokretu u Srbiji, o njegovom putu od kompromisne suradnje sa partizanima u prvim ustaničkim danima 1941. godine, pa sve do njegove vojne, povijesne i moralne kapitulacije. U taj vremenski okvir od nekoliko godina pisac je ugradio najtipičnije pojave i vidove srpskog četništva u njegovoj kontrarevolucionarnoj akciji. Ilustrovan pažljivo odabranim događajima, srpski nacionalistički pokret i četništvo u Drugom svjetskom ratu naslikani su kao očajničko opiranje buržoasko-seljačke stihije, preplašene blizinom proleterske revolucije.
Međutim, Deobe su istovremeno i socijalni, ratni i psihološki roman, koji opisuje i objašnjava jednu složenu nacionalnu pojavu sa dubokim korjenima u prošlosti i tradiciji. Ćosić istovremeno traži odgovor na suštinska pitanja rata i revolucije:
- Može li se zločinom ići dobru?
- Kada, zašto i kako dolazi do toga da se jedan nacionalni mit degeneriše u zločin i samouništenje?
- Kakva je uloga mladih generacija kada se suoče sa saznanjem o preživjelosti mita nacije kojoj pripadaju?
Ćosićeve Deobe suprotstavljaju srpske romantičarske ideale i slavne četničke tradicije, zasnovane na stoljetnoj borbi srpskih hajduka i komita za oslobođenje od Osmanlija, četničkom držanju u Drugom svjetskom ratu: od služenja diktatorskom režimu Kraljevine Jugoslavije u nasilju nad političkim protivnicima, do suradnje sa okupatorom u borbi protiv svog naroda.
U romanu je jasno istaknuta svjesna i organizirana zloupotreba četnika-seljaka i vojnika - od buržoazije i predratnih političkih partija u borbi za vlast protiv nastupajućeg komunizma.
Iako pisan od Dobrice Ćosića, odlikovanog partizanskog borca i komuniste, roman ne slika revolucionare, već drugu stranu u građanskom ratu, onoliko objektivno koliko je to moguće iz perspektive pobjednika. Zato je ravnogorski pokret, iako je korjenima bio vezan za jednu pozitivnu nacionalnu tradiciju, povijesno nužno zakoračio u zločin i uništio se u svojoj kontrarevolucionarnoj borbi protiv naroda.
Realističkim opisima nasilja i zločina seljačkog, buržoaskog i oficirskog četničkog pokreta u romanu, Ćosić je dao odgovor na egzistencijalno pitanje: nacionalni mit gubi svoj moralni značaj kada se okrene protiv vlastitog naroda.[2]
Citati
Izvori
- ↑ Script error: The function "harvard_citation_no_bracket" does not exist.
- ↑ 2,0 2,1 Dobrica Ćosić - Deobe. http://www.lektire.me/prepricano/dobrica-cosic-deobe_475
- ↑ "Deobe". sr.bookmate.com. https://sr.bookmate.com/books/bVt5vLjw/quotes Pristupljeno 3. travanj 2021.
Vanjske poveznice
- PREUSMJERI Predložak:Srp oznaka
| |||||||||||||||||||