Denis Zvizdić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Denis Zvizdić
Denis Zvizdić

9. predsjedatelj Vijeća ministara BiH
trajanje službe
31. ožujka 2015. – 23. prosinca 2019.
Prethodnik Vjekoslav Bevanda
Nasljednik Zoran Tegeltija
zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH
trajanje službe
7. rujna 2012. – 31. ožujka 2015.
predsjedatelj Zastupničkog doma PFBiH
trajanje službe
9. ožujka 2011. – 7. rujna 2012.
Zamjenik Stanko Primorac
  1. Preusmjeri Predložak:ClearSvetozar Pudarić
Nasljednik Fehim Škaljić
bošnjački izaslanik u Domu naroda PFBiH
trajanje službe
studeni 2006. – 17. ožujka 2011.
6. predsjednik Vlade Sarajevske županije
trajanje službe
6. veljače 2003. – 16. studenoga 2006.
Prethodnik  Nermin Pećanac
Nasljednik Samir Silajdžić
Rođenje 9. lipnja 1964.
Politička stranka SDA
Zanimanje arhitekt

Denis Zvizdić (Sarajevo, 9. lipnja 1964.), bošnjački bosanskohercegovački političar, zastupnik u Zastupničkom domu PFBiH od 2010.; od 2003. do 2006. bio je predsjednik Vlade Sarajevske županije.

Životopis[uredi]

Zvizdić je rođen u Sarajevu u obitelji Mustafe i Emine. Diplomirao je na Arhitektonski fakultet u Sarajevu 1989. U SDA se učlanio 1991. U vrijeme rata u BiH, radio je u Ministarstvu prostornog uređenja i građenja Republike BiH, a nakon rata u Federalnom ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša te u kompaniji "Unioninvest" u Sarajevu.[1]

Na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu imenovan je asistentom 1999. U Županijski odbor SDA ušao je 2000., a uskoro je imenovan i članom Izvršnog odbora Općinske organizacije Centar. Iste godine magistrirao je na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Zvizdić je 6. veljače 2003. imenovan predsjednikom vlade Sarajevske županije, a iste godine imenovan je i višim asistentom na Fakultetu. Članom županijskog Izvršnog odbora SDA imenovan je 2004., a iduće godine postao je član Predsjedništva stranke.[2]

Na općim izborima održanim u listopadu 2006. bio je nositelj liste SDA za Skupštinu Sarajevske županije. Dobio je 17 763, najviše na listi te je dobio mandat u Skupštini.[3] Međutim, kako je Stranka za BiH dobila najviše mandata u Skupštini, Zvizdić je izgubio dužnost predsjednika vlade 16. studenog 2006., te je postao zastupnik u županijskog Skupštini,[1] koja ga je izabrala za predsjedatelja.[4] Skupština ga je izabrala za izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, pa je obje dužnosti vršio paralelno.[1] Iduće godine izabran je za docenta na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu,[2] gdje predaje kolegije iz oblasti ekologije i urbanizma.[4] Predsjednik Vijeća SDA postao je 2009.[2]

Na općim izborima održanim u listopadu 2010., Zvizvić je bio nositelj liste SDA za Zastupnički dom Parlamenta FBiH iz 11. izborne jedinice. Dobio je najviše, 7955 glasova, te je uspio postati zastupnik.[5] Na završnoj konstituirajućoj sjednici Zastupničkog doma održanoj 9. ožujka 2011., Zvizdić je izabran na rotirajuću dužnost predsjedatelja Zastupničkog doma, dok su za dopredsjedatelje izabrani Stanko Primorac iz HSP-a BiH i Svetozar Pudarić iz SDP-a BiH.[6] Međutim, nakon krize vlasti platformaške koalicije izazvanog sukobom između SDA i SDP-a BiH, Zvizdić i Primorac, su smjenjeni, a zamijenili su ih Fehim Škaljić iz SBB-a BiH i Tomo Vidović iz SDP-a BiH.[7] Zvizdić je prethodno odgađao održavanje sjednice Zastupničkog doma kako bi spriječio smjenu dužnosnika iz SDA, HSP-a BiH i NSRzB-a od strane nove parlamentarne većine, SDP-a BiH, SBB-a BiH, HDZ-a BiH i HDZ-a 1990.[8] Međutim, Ustavni sud FBiH odlučio je 28. kolovoza, da je izvanredna sjednica Zastupničkog doma, na kojoj je smijenjen Zvizdić, bila neustavna i da su njezine odluke time nevažeće.[9] Nova parlamentarne većina je u ponovljenom postupku 7. rujna ponovno smijenila Zvizdića i Primorca, te ih zamijenila Škaljićem i Vidovićem.[10] Nakon smjene, Zvizdić je nastavio vršiti dužnost zastupnika.[2]

Zvizdić je 2013. izabran za člana Glavnog odbora SDA.[2] Ponovno je na idućim općim izborima održanim u listopadu 2014. bio nositelj liste SDA za Zastupnički dom PFBiH i ponovno je dobio najviše glasova, 10 576, čime je produžio zastupnički mandat.[11] Predsjedništvo SDA je 17. prosinca 2014. odlučilo izabrati Zvizdića za mandatara za novi sastav Vijeća ministara BiH.[12]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Denis Zvizdić: biografija. Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Denis Zvizdić (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  3. [TINA%20KANTONA%209 Skupština kantona 9: SDA - Stranka demokratske akcije (na bošnjačkom). Središnje izborno povjerenstvo. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  4. 4,0 4,1 Dr. Denis Zvizdić (na bošnjačkom). Zastupnički dom Parlamenta FBiH. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  5. Potvrđeni rezultati općih izbora 2010. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine: Izborna jedinica 11: Stranka demokratske akcije. Središnje izborno povjerenstvo 11. studenog 2010. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  6. Denis Zvizdić novi predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH (na bošnjačkom). Kliker, 9. ožujka 2011. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  7. Smjene u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH (na bošnjačkom). Aljazeera Balkans, 26. lipnja 2012. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  8. V. Š.: Kriza vlasti u BiH: SDP BiH, HDZ BiH, HDZ 1990. i SBB preuzeli zakonodavnu vlast; SDA izbačena iz vlasti, ali se ne želi odreći pozicija. Index, 26. lipnja 2012. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  9. Ustavni sud BiH poništio izbor novog predsjedatelja federalnog parlamenta (Arhivirano 19. prosinca 2014.). Dalje, 28. kolovoza 2012. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  10. Dejan Jazvić: Potvrđena nova parlamentarna većina u FBiH. Večernji list, 7. rujna 2012. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  11. Potvrđeni rezultati općih izbora 2014. godine: Zastupnički dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine: Izborna jedinica 11: Stranka demokratske akcije. Središnje izborno povjerenstvo, 10. studenog 2014. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
  12. Denis Zvizdić naslijediti će Vjekoslava Bevandu. Večernji list, 18. prosinca 2014. Pristupljeno 19. prosinca 2014.