Darko Jelčić

1. PREUSMJERI Predložak:Stilska dorada

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Darko "Čunja" Jelčić (Zenica, 1. siječnja 1965.) je bosanski glazbenik najpoznatiji po tome što je bubnjar Crvene jabuke od svog početka, 1985., pa sve do danas. Pored Dražena Žerića, on je jedini stalni član koji postoji u svakoj promjeni postave kroz koju je bend prošao.

Jelčić je kao dijete obožavao slušati ploče (osobito narodne umjetnike poput Safeta Isofića, Kemala Montena i Halida Bešlića), kao i bendove poput Indexi. Sa samo 13 ili 14 godina ujak mu je kao božićni poklon kupio komplet bubnjeva, a Jelčić je brzo naučio svirati bubnjeve, a da mu nitko nije ništa pokazao.

Godine 1974., Jelčić se sa obitelji preselio u Sarajevo i osnovao bend Flott. Iako je bend uglavnom svirao progresivni pop i imao veliki utjecaj na jugoslavenskoj glazbenoj sceni, nisu bili previše uspješni i raspali se nakon što su zajedno bili manje od deset godina.

U 1980-ima, kada je pokret New Primitive došao na glazbenu scenu, a Flott se raspao, Jelčić se počeo družiti po raznim barovima u nadi da će se privući. U među vremenu je objavio dva solo albuma: Čunja 1983. i Isti Život (Isti život) 1984. godine.

U travnju 1985. Jelčić je pozvan na audiciju za bend koji je tražio bubnjara. Taj bend je bio Crvena jabuka. Grupa je izdala svoj debitanski album u proljeće sljedeće godine, a pokazalo se da je to bio veliki uspjeh. Nakon izdavanja albuma, Crvena jabuka krenula je na svoju prvu predstavu u Mostaru. Međutim, dogodila se tragedija, bend je uzeo dva automobila, a u jednom od njih su u prometnoj nesreći poginuli basist Aljoša Buha i pjevač/gitarist Dražen Ričl.

U spomen na dva člana, Crvena jabuka (kao i mnogi drugi bendovi) održali su tribute koncert na Skenderiji u Sarajevu, 10. listopada 1986. Dok je bend imao namjeru otići na jednogodišnji prekid šutnje, odlučili su se vratiti u studio i dovršili što bi bio njihov drugi studijski album Za sve ove godine kao počast Buhi i Ričlu. Bend je radio kao trodijelni bend za ovaj album i ostatak osamdesetih.

Jelčić je većinu vremena proveo u ratu, ali je 1990. objavio drugi studijski album Ploče u prozoru.

Dražen Žerić je 1994. godine ponovno spojio snage s Jelčićem i odlučio da je vrijeme za obnovu Crvene jabuke. Nakon obnove, ponovno su imali velikog uspjeha sa zvukom usmjerenim na odrasle, za razliku od stila glazbe 1980-ih. Jelčić je objavio još dva albuma: Čunja 2 1997. i Sve Najbolje (Sve najbolje) 1999. godine.

Sa suzdržajem na glazbu utemeljio / stavio bi Zlatka Arslanagića i Gorana Bregovića za uspomenu kod sebe doma, iz tog razloga zato što je Zlatko Arslanagić pisao pjesme za Crvenu jabuku, tamo gdje je on svirao, a s druge strane Gorana Bregovića Bregovića stavio bi iz tog razloga zato što je pisao jako popularne pjesme "Bijelog dugmeta". S najvišim razinama njegovih albuma iz njegovog benda Crvena jabuka osobito su Svijet je lopta šarena, Za sve ove godine, Sanjati, Tamo gdje ljubav počinje, Nekako s proljeća, Volim te, Da nije ljubavi, U tvojim očima, Riznice sjećanja, Sve što sanjam, Tvojim željama vođen, Oprosti što je ljubavna, Duša Sarajeva, Za tvoju ljubav, Nek bude ljubav, Bivše djevojčice, Bivši dječaci, Crvena jabuka 2016. i Nocturno, S velikim njegovim manama velikog stila albuma glazbenog sastava Crvene jabuke i dan danas se sluša. Mogu se pronaći na stranici Njuškalu, trgovinama, glazbenim dućanima ili knjižarama za albume bendova, cd-eove, biografije o bendovima, kao što su (Azra, Prljavo Kazalište i Aerodrom) i gramofonske ploče.