Dark ambient

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Dark ambient
Stilski začetak: industrijalna glazba
ambijentalna glazba
drone
noise
Kulturni začetak: sredinom 1980-ih, Europa[1]
Glazbala: elektronička glazbala • snimanje na terenu
Popularnost:niska
Spoj žanrova
ambijentalni black metal
martial industrial
Ostale teme
illbient, neurofunk

Dark ambient (tijekom 1980-ih uglavnom nazivan ambient industrial) žanr je postindustrijalne glazbe[1][2] koji se oslanja na stvaranje zloslutne, često tugaljive, monumentalne ili klaustrofobične atmosfere, katkad uz korištenje disonantnih tonova. Nalik je ambijentalnoj glazbi, žanru koji je nadahnuo mnoge glazbenike dark ambienta, u konceptualnom smislu i načinu skladanja.[3] Iako se uglavnom izvodi korištenjem elektroničkih sredstava i instrumenata, u dark ambientu pojavljuju se i semplirana rukom svirana glazbala i poluakustična procedura snimanja; vrlo je blizak ritualnoj industrijalnoj glazbi.[4]

Etimologija

Izraz dark ambient početkom 1990-ih skovao je Roger Karmanik kako bi opisao glazbu Raison d'êtrea i izvođača nalik tom projektu koji su povezani s diskografskom kućom Cold Meat Industry.[3][5]

Podrijetlo i razvoj

Korijeni dark ambienta nastali su tijekom 1970-ih, u vrijeme nastanka novih, manjih i jeftinijih pedala za efekte, sintesajzera i uređaja za sempliranje. Rani elementi žanra prisutni su na albumu D.o.A: The Third and Final Report of Throbbing Gristle grupe Throbbing Gristle iz 1978. godine. Među važnijim uradcima koji su prethodili žanru i utjecali na njega nalazi se dvostruki album Zeit Tangerine Dreama iz 1972. godine, koji, za razliku od svih kasnijih albuma skupine, napušta svaki oblik ritma i odredljive melodije i zamjenjuje ih mračnim, vijugavim, katkad jezivim zvukovljem, i Affenstunde (iz 1970.) krautrock sastava Popol Vuh.

Lustmord

Projekti kao što su Lustmord,[6] Nocturnal Emissions i Zoviet France[7] razvili su se iz industrijalne glazbe tijekom 1980-ih i jedni su od najranijih izvođača koji su dosljedno stvarali dark ambient. Ti se izvođači služe tehnikama industrijalne glazbe kao što su stvaranje buke i iznenađivanje slušatelja, ali tim se tehnikama služe suptilnije.[7][8] K tome, ambijentalna industrijalna glazba često je usmjerena na okultizam, a posebice na magiku Aleistera Crowleyja i magiju kaosa, zbog čega glazba dobiva ritualistički prizvuk.[7]

Među izvođačima koji stvaraju ambijentalnu industrijalnu glazbu odnosno dark ambient nalaze se Controlled Bleeding, CTI, Coph Nia, Deutsch Nepal, Hafler Trio, Lustmord, Nocturnal Emissions, PGR, Thomas Köner, Zoviet France,[7] Cabaret Voltaire, SPK, Lab Report, Akira Yamaoka, Robin Rimbaud, Endura, Vidna Obmana, Daniel Menche, Lull, Hwyl Nofio, Hieronymus Bosch i Final. Mnogi od tih izvođača stvaraju raznoliku glazbu, pa tako veći dio njihova opusa nije dio ambijentalne industrijalne glazbe.[7]

Karakteristike

Dark ambient često se sastoji od disonantnih harmonija drona i rezonancije, niskofrekventne tutnjave i buke strojeva, a katkad ga čine i zvuk gongova, ritmovi izvođenih udaraljkama, distorzirani glasovi i razni ostali zvukovi, koji su često toliko prerađeni da izvorni sempl više nije prepoznatljiv.[7] Primjerice, uradci mogu biti utemeljeni na snimkama radioteleskopa (kao Arecibov Trans-Plutonian Transmissions), glasanjem novorođenčadi (kao Mouths of Babes Nocturnal Emissionsa), ili zvukovima snimljenih pomoću kontaktnih mikrofona na telegrafskim žicama (kao Primal Image Alana Lamba).[7]

Glazba uglavnom izaziva osjećaj usamljenosti, melankolije, zatočeništva i izolacije. Međutim, iako glazbena tema zna biti "mračna", određeni glazbenici stvaraju "organskije" zvukovlje. Primjere takvih radova čine uradci izvođača kao što su Oöphoi, Alio Die, Mathias Grassow, Tau Ceti i Klaus Wiese. Serijal Symphonies of the Planets, zbirka radova nadahnuta valovima plazme na čujnoj frekvenciji koje su snimile Voyagerove svemirske sonde, također se može smatrati organskim oblikom dark ambienta.[9]

Podžanrovi

Izolacionizam

Izolacionizam
Stilski začetak: ambijentalna glazba
Elektronische Musik
industrijalna glazba
krautrock
konkretna glazba
Kulturni začetak: početkom 1990-ih, Europa
Glazbala: sempleri
Popularnost:niska

Izolacionizam je stil dark ambienta koji se razvio tijekom 1990-ih. Naziv je skovao britanski glazbenik Kevin Martin.[10] Novinar David Segal nazvao ga je "zlokobnim, antisocijalnim bratićem ambijentalne glazbe".[11]

Naziv "izolacionizam" kao naziv glazbenog žanra prvi se put pojavio u primjerku časopisa The Wire u rujnu 1993. godine,[10] u kojem se odnosio na oblik razlomljene glazbe koja "tjera" slušatelje. Autor tog članka britanski je glazbenik Kevin Martin,[10] tada poznat po projektima GOD i Techno Animal. John Everall, vlasnik diskografske kuće Sentrax, izjavio je da su korijeni izolacionizma u ranim izvođačima industrijalne glazbe, krautrocku, ambijentalnoj glazbi i skladateljima kao što su John Cage i Karlheinz Stockhausen.[11]

James Plotkin smatra da su ambijentalna djela Briana Ena najviše utjecala na scenu izolacionizma, kao i američka eksperimentalna glazba izvođača kao što je Illusion of Safety.[12] Plotkin tvrdi:

„Nisam znao što se misli pod izolacionizmom [...] jer taj naziv obuhvaća veliki spektar glazbe, od ambijentalne do avangardne glazbe pa skroz do nečeg agresivnijeg – poput japanske noise scene. [...] Isolationism je Virginova kompilacija i bilo joj je potrebno tržište. [Njezin autor] Kevin Martin zasigurno je zaslužan za to što je vrlo velik broj ljudi upoznao s glazbom koja inače ne bi bila primijećena, pa pretpostavljam da nije sve tako sivo.[12]”


Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Reed, Alexander: Assimilate: A Critical History of Industrial Music, Oxford University Press, 2013., ISBN 0-199-83260-9, str. 190
  2. ↑ Partridge, Christopher; Moberg, Marcus: Industrial, Post-industrial and Neofolk music, The Bloomsbury Handbook of Popular Music, Bloomsbury Academic 2017., ISBN 1-474-23733-9, str. 206
    "Od ranih 1980-ih nadalje industrijalna glazba, kakvu je predstavlja Throbbing Gristle, nadahnula je ostale glazbene žanrove i spojila se s njima, zbog čega je došlo do nečega što možemo nazvati 'postindustrijalnim stilovima'."
  3. ↑ 3,0 3,1 Thomas Hecken, Marcus S. Kleiner: Industrial. Die zweite Generation., Handbuch Popkultur, J. B. Metzler Verlag, 2017., ISBN 978-3-476-02677-4, str. 99.
  4. ↑ Schmidt, Axel; Neumann-Braun, Klaus: Die Welt der Gothics. Spielräume düster konnotierter Transzendenz., Wiesbaden: VS Verlag für Sozialwissenschaften 2004., ISBN 3-531-14353-0, str. 274.
  5. ↑ Diesel, Andreas; Gerten, Dieter: Looking for Europe, Index Verlag 2013., ISBN 3-936-87802-1, str. 340
  6. ↑ Stosuy, Brandon (31. listopada 2008.). "Show No Mercy". Pitchfork. http://pitchfork.com/features/show-no-mercy/7544-show-no-mercy/ Pristupljeno 31. listopada 2008. 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 Werner, Peter. "Epsilon: Ambient Industrial". Music Hyperreal. http://music.hyperreal.org/epsilon/info/werner_notes.html Pristupljeno 11. prosinca 2011. 
  8. ↑ "Headbanger's Blog". MTV. Viacom. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2009.. http://headbangersblog.mtv.com/2008/11/20/brutal-truth-drummer-blends-ambient-industrial-experimental-film-for-new-project-peacemaker Pristupljeno 4. listopada 2012. 
  9. ↑ Lamb, Robert. "Space Music: Symphonies of the Planets" Stuff to Blow Your Mind. 15. rujna 2009.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 "The Wire 20", 2002., str. 47.
  11. ↑ 11,0 11,1 Segal, 1995., str. 35.
  12. ↑ 12,0 12,1 Plotkin, 2009., str. 25.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Dark_ambient&oldid=427856"