Daniel Hendler

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Daniel Hendler
Rođenje 3. siječnja 1976.
Zanimanje filmski, kazališni i televizijski glumac, redatelj, scenarist
Godine rada 1996. -
Važniji filmovi Izgubljeni zagrljaj
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Daniel Hendler (Montevideo, 3. siječnja 1976.) urugvajski je filmski, kazališni i televizijski glumac, redatelj i scenarist poljskog podrijetla. Glumi uglavnom u argentinskim filmovima te živi i radi u Argentini. Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Morsko dno, Obiteljski zakon i Faza 7. Osim što aktivno glumi na argentinskoj strani La Plate, glumio je i u nekoliko urugvajskih filmova. Dobio je državni nagradu za najboljeg filmskog glumca. Za svoju ulogu u filmu Izgubljeni zagrljaj dobio je Srebrnog medvjeda za najboljeg glumca na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu 2004. godine. To je najvrjednija i najprestižnija filmska nagrada koju je dobio u svojoj karijeri. Prvi film koji je režirao i za kojeg je napisao sinopis bio je Norbertov rok iz 2010. godine.[1] Dio je generacije urugvajskih glumaca koji su se proslavili ulogama u filmovima kao što je 25 Watts[2] te je član glumačkog pokreta Nova argentinska kinematografija.[3][4][5]

Životopis

Daniel Hendler rođen je u Montevideu 1976. godine. Odrastao je u četvrti (barrio) Buceo[6], iako je živio i u četvrtima Pocitos i Cordón.[7] Odrastao je u obitelji poljskih Židova; otac mu je bio trgovac, a majka kazališna glumica i umjetnica.[8] Tijekom svoje mladosti, igrao je košarku u prvoligaškoj momčadi Hebraica y Macabi te nogomet. Pohađao je Koledž Integral za koji je rekao: Pohađao sam židovsku školu i osjetio sam da sam prošao fazu u kojoj sam se htio udaljiti od tog okruženja, odnosno da razlučim bolje, htio sam ono čega nije bilo u tom sustavu vrijednosti.[9] Neobično za židovstvo, imao je dviije bar-mizve, jer su mu roditelji bili rastavljeni. Iako je bio Židov, nije vjerovao u Boga niti se smatrao vjernikom.[10] Već je sa 14 godina počeo sklapati prijateljstva sa glumcima i djelatnicima iz kazališta.[11]

Bio je pomoćnik profesora dramskih umjetnosti na Katoličkom sveučilištu u Montevideu. 1994. godine počeo se baviti glumom i dolaziti na glumačke probe.[12] S prijateljima i kolegama osnovao je glumačku družinu "Acapara el 522" (Ovdje staje 522), čije je ime zapravo oblik šale jer opisuje mjesto gdje staje autobusna linija 522 u Montevideu.[13] Družina je nastupila na Susretu maldih urugvajskih glumačkih družina u Montevideu, gdje su u konkurenciji od preko 120 družina, osvojila prvo mjesto. Nakon toga Hendler je rekao: Nakon toga, napravili smo pet radova, od čega sam tri napisao i režirao ja, a druga dva prijatelji među kojima je i glavni prijatelj u cijeloj družini Leo Maslíah.[12] Tijekom vremena provedenog u družini s Leom Maslíahom je osnovao knjižaru, održavao radionice, snimao kratke filmove[14] i glumio u predstavi Abulimia.[6]

Proveo je gotovo pet godina na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Montevideu, ali je prije polaganja diplome odustao od arhitekture.[8] Želio je biti i glazbenik, pa je četiri godine učio svirati gitaru[6], dok se konačno nije odlučio posvetiti glumi.

Izvori

  1. Norberto's deadline (2010.), imdb.com - mrežna mjesta IMDb-a, pristupljeno 3. lipnja 2016. (engl.)
  2. Joel Rosenberg (7. prosinca 2011.). "Sería un sueño dirigir a Maslíah de protagonista". 180.com.uy. http://www.180.com.uy/articulo/14464_Seria-un-sueno-dirigir-a-Masliah-como-protagonista Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  3. "Daniel Hendler: Norberto apenas tarde". www.cine.ar. 14. srpnja 2009.. http://www.cine.ar/blog/47-Norberto-apenas-tarde/ Pristupljeno 13. prosinca 2011.  (šp.)
  4. ""Norberto apenas tarde", el debut de Daniel Hendler como director, en BAFICI". exitoina.com. 14. srpnja 2009.. http://exitoina.com/2011-04-02-48355-norberto-apenas-tarde-el-debut-de-daniel-hendler-como-director-en-bafici/ Pristupljeno 13. prosinca 2011.  (šp.)
  5. Diego Batlle (20. listopada 2011.). "Norberto apenas tarde, de Daniel Hendler". www.otroscines.com. http://www.otroscines.com/criticas_detalle.php?idnota=5814 Pristupljeno 13. prosinca 2011.  (šp.)
  6. 6,0 6,1 6,2 Fabian Romero (15. studenog 2010.). "Norberto, apenas tarde". besijue.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2012.. http://www.besijue.com/2010/11/entrevista-a-daniel-hendler-norberto-apenas-tarde/ Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  7. "Idealizan a Mujica pero no lo votarían". El País. 15. svibnja 2011.. http://elpaisweb1.elpais.com.uy/suplemento/ds/-idealizan-a-mujica-pero-no-lo-votarian-/sds_566312_110515.html Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  8. 8,0 8,1 Fabiana Scherer (19. oujka 2006.). "Daniel Hendler: en la era de la adultez". La Nación. http://www.lanacion.com.ar/789099-daniel-hendler-en-la-era-de-la-adultez Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  9. Johana Klinkovich. "Entrevista a Daniel Hendler: "Me gusta trabajar, pero también tomar mate entre toma y toma"". www.delacole.com. http://www.delacole.com/cgi-perl/medios/vernota.cgi?medio=comunidades&numero=349&nota=349-4 Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  10. "UN PREMIADO ACTOR URUGUAYO - Daniel Hendler". www.montevideo.com.uy. 7. srpnja 2004.. http://www.montevideo.com.uy/nottiempolibre_10906_1.html Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  11. Daniel Hendler u Toulouseu (videozapis), youtube.com - mrežna mjesta YouTubea, pristupljeno 3. lipnja 2016. (engl.)
  12. 12,0 12,1 "Daniel Hendler, datos biográficos". Clarín (Argentinske novine). 18. studenog 2006.. http://www.servicios.clarin.com/notas/jsp/clarin/v8/notas/imprimir.jsp?pagid=1292148 Pristupljeno 4. prosinca 2011.  (šp.)
  13. "Daniel Hendler: "Me gusta ser el centro"". América Late. 27. kolovoza 2009.. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2012.. http://www.sajournalists.com/notas/americalate/AL_09-08-20_hendler.pdf Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)
  14. Mariano Lopez (2011.). "Intervju za časopis Segunda Pelota". http://www.oceanofm.com/index.php?option=com_content&view=article&id=998:hendler&catid=47:estamos-malditos&Itemid=73 Pristupljeno 17. prosinca 2011.  (šp.)

Vanjske poveznice