Dan Martina Luthera Kinga Jr. (engl. Martin Luther King Jr. Day; službeno Birthday of Martin Luther King, Jr.) američki je federalni praznik kojim se obilježava rođenje Martina Luthera Kinga Jr.[1] Obilježava se trećeg ponedjeljka u siječnju svake godine.[2] King je rođen 15. siječnja 1929. godine.[3] Najraniji ponedjeljak na koji se obilježava ovaj praznik jest 15., a najkasniji 21. siječnja.
Martin Luther King Jr. bio je vođa nenasilnog aktivizma tijekom Pokreta za ljudska prava u Sjedinjenim Američkim državama.[4] Pokret je uspješno protestirao protiv rasne diskriminacije u federalnom i državnom zakonu.[4] King je primio Nobelovu nagradu za mir 1964. godine.[5] Kampanja za osnivanje federalnog praznika u čast Martina Luthera Kinga započela je ubrzo nakon njegovog atentata 1968. godine. Ronald Reagan potpisao je zakon o osnivanju praznika 1983. godine, a prvi je puta obilježen tri godine kasnije. Isprva su neke savezne države suzdržavale se od obilježavanja praznika, spajajući ga s drugim praznicima ili mijenjajući mu ime. Prvi je puta službeno obilježen u svih 50 saveznih država 2000. godine.
Povijest
Ideju Dana Martina Luthera Kinga Jr. zastupali su sindikati tijekom pregovora.[6] Nakon Kingove smrti, američki zastupnik John Conyers i senator Edward Brooke predstavili su Kongresu prijedlog zakona kojim bi Kingov rođendan postao nacionalni praznik. O prijedloge prvi se puta glasalo 1979. godine, ali nedostajalo je pet glasova za njegovo prihvaćanje.[7] Dva glavna argumenta protivnika bila su da bi plaćeni praznik za federalne zaposlenike bio preskup i da bi se praznik u čast privatnog građana protivio dugotrajnoj tradiciji.[7] Samo dvije druge osobe imaju nacionalne praznike u SAD-u u njihovu čast: George Washington i Kristofor Kolumbo.
King Center ubrzo je zatražio podršku korporativne zajednice i opće javnosti. Ova strategija pokazala se uspješnom kada je glazbenik Stevie Wonder 1980. godine izdao singl "Happy Birthday" s ciljem popularizacije kampanje i 1981. godine održao novinarsku konferenciju "Rally for Peace". Peticija za osnivanje praznika prikupila je šest milijuna potpisa.[6]
Senatori Jesse Helms i John Porter East bili su glavni protivnici ovom prazniku i propitivali su je li King dovoljno važan za osnivanje praznika. Helms je kritizirao Kingovo protivljenje Vijetnamskom ratu i okrivljavao ga za marksizam.[8] Helms je vodio filibaster protiv prijedloga zakona i 3. listopada 1983. Senatu je podnio dokument od 300 stranica u kojem je navodio da je King imao veze s komunistima. Senator Daniel Patrick Moynihan proglasio je dokument "paketom smeća", bacio ga na pod Senata i gazio ga.[9][10]
Ronald Reagan isprva se protivio prazniku, navodeći brigu o trošku. Dana 2. studenoga 1983. Reagan je potpisao prijedlog zakona o osnivanju praznika kojeg je predložila zastupnica Katie Hall.[11] Prijedlog je prihvaćen u Senatu sa 78 glasova za i 22 protiv.[12] Zastupnički dom prihvatio je prijedlog s 338 glasova za i 90 protiv.[8] Praznik je prvi puta obilježen 20. siječnja 1986.
Zakon je osnovao i Komisiju za federalni praznik Martina Luthera Kinga Jr. koja će nadgledati obilježavanje praznika. George H. W. Bush postavio je Corettu Scott King, Kingovu suprugu, za doživotnu članicu komisije u svibnju 1989.[13]
Izvori
- ↑ Kuzmič, Peter (20. siječnja 2019.). Martin Luther King protiv Donalda Trumpa. Autograf.hr, preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ Martin Luther King – svećenik i borac za ljudska prava – 1929.. Povijest.hr, preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ Clayborne Carson, David L. Lewis (11. siječnja 2020.). Martin Luther King, Jr. (engleski). Encyclopaedia Britannica, preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ 4,0 4,1 'I HAVE A DREAM' Povijesni govor koji je oblikovao suvremenu Ameriku. Dnevnik.hr (28. kolovoza 2016.), preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ Martin Luther King, Jr., Day (engleski). Encyclopaedia Britannica, preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ 6,0 6,1 Jones, William P. (11. siječnja 2006.). Working-Class Hero (engleski). The Nation, Arhivirano iz izvornika 29. lipnja 2011., preuzeto 27. siječnja 2020.
- ↑ 7,0 7,1 Wolfensberger, Don (14. siječnja 2008.). "The Martin Luther King Jr. Holiday: The Long Struggle in Congress, An Introductory Essay" (engl.). Woodrow Wilson International Center for Scholars. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2011.. http://www.wilsoncenter.org/events/docs/King%20Holiday-essay-drw.pdf Pristupljeno 16. siječnja 2011.
- ↑ 8,0 8,1 Dewar, Helen (4. listopada 1983.). "Helms Stalls King's Day in Senate" (engl.). The Washington Post: str. A01. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. lipnja 2011.. https://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/helms_stalls_kings_day.html Pristupljeno 16. siječnja 2011.
- ↑ Romero, Frances (18. siječnja 2010.). "A Brief History of Martin Luther King Jr. Day" (engl.). Time. http://www.time.com/time/nation/article/0,8599,1872501,00.html
- ↑ Courtwright, David T. (2010.) (engl.). No Right Turn: Conservative Politics in a Liberal America. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press. str. 13. ISBN 978-0-674-04677-1. https://books.google.com/?id=J5Vb52f6rOIC&pg=PA13&lpg=PA13&dq=moynihan+%22packet+of+filth%22#v=onepage&q=moynihan%20%22packet%20of%20filth%22&f=false
- ↑ Woolley, John T.; Gerhard Peters (2. studenoga 1983.). "Ronald Reagan: Remarks on Signing the Bill Making the Birthday of Martin Luther King Jr., a National Holiday" (engl.). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. srpnja 2011.. http://www.presidency.ucsb.edu/ws/index.php?pid=40708 Pristupljeno 16. siječnja 2011.
- ↑ Dewar, Helen (20. listopada 1983.). "Solemn Senate Votes For National Holiday Honoring Rev. King" (engl.). The Washington Post. http://www.washingtonpost.com/wp-srv/opinions/articles/solemn_senate_votes_for_national_holiday.html Pristupljeno 11. ožujka 2019.
- ↑ Woolley, John T.; Gerhard Peters (17. svibnja 1989.). "George Bush: Remarks on Signing the Martin Luther King Jr., Federal Holiday Commission Extension Act" (engl.). The American Presidency Project. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2012.. http://www.presidency.ucsb.edu/ws/index.php?pid=17040 Pristupljeno 16. siječnja 2011.