Cryptocaryeae

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.

Cryptocaryeae
Cryptocarya hypospodia
Cryptocarya hypospodia
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Laurales
Porodica: Lauraceae
Tribus: Cryptocaryeae
Nees

Cryptocaryeae, tribus porodice lovorovki.

Opis

Cryptocaryeae je jedno od najstarijih i evolucijski najzanimljivijih plemena lovora (Lauraceae). U njega spadaju rodovi poput: Cryptocarya, Beilschmiedia, Endiandra, Eusideroxylon, Potoxylon, Hypodaphnis. Novi rad iz 2023./2024. praktički potpuno redefinira njihovu povijest pomoću velikih molekularnih analiza, biogeografije, i vremenskog datiranja divergencija. Najvažniji zaključak: Cryptocaryeae su vrlo stara tropska linija koja se počela širiti još u kredi, prije više od 100 milijuna godina. Autori procjenjuju da se krunsko doba Cryptocaryeae procjenjuje na prije 102 milijuna godina, što znači da su te biljke nastajale još dok su dinosauri hodali Zemljom. Posebno je fascinantna ideja rada, Cryptocaryeae su nastale zajedno s prvim pravim zimzelenim širokolisnim šumama koje su dominirale toplim dijelovima planeta. Rad sugerira da su se širile preko Afrike, Azije, Australije, Oceanije, pa čak i Amerike, vjerojatno zahvaljujući: pticama koje su širile plodove, i mogućem plutajućem rasprostiranju preko mora.Ali nikad se nisu dobro prilagodile hladnoj ili suhoj klimi. Zato su danas uglavnom ograničene na tropske, suptropske, maglovite zimzelene šume. To objašnjava zašto su mnogi rodovi reliktni,, izolirani, i često ograničeni na stare vlažne šumske refugije.[1]

Rodovi poput Hypodaphnis u Africi, Eusideroxylon na Borneu, ili Cryptocarya u Australiji i Aziji izgledaju gotovo kao ostaci nekada ogromne drevne lovoraste civilizacije planeta. Rad također pokazuje da mnogi tradicionalni rodovi jesu prirodne evolucijske linije, ali odnosi među njima ostaju dosta zamršeni. A Lauraceae su već notorno teške za klasifikaciju: cvjetovi mali i slični, listovi često konvergentni, mnogo tropskih vrsta, i malo dobrih morfoloških znakova. Zato DNA posljednjih godina stalno razbija stare rodove, stvara nove, i preslaguje cijela plemena.[1]

Galerija

Rodovi

  1. Aspidostemon Rohwer & H.G.Richt. (30 spp.)
  2. Beilschmiedia Nees (277 spp.)
  3. Cryptocarya R.Br. (347 spp.)
  4. Dahlgrenodendron van der Merwe & A.E.van Wyk (1 sp.)
  5. Endiandra R.Br. (135 spp.)
  6. Eusideroxylon Teijsm. & Binn. (1 sp.)
  7. Hexapora Hook. fil. (1 sp.)
  8. Potameia Thouars (22 spp.)
  9. Potoxylon Kosterm. (1 sp.)
  10. Sinopora J.Li, N.H.Xia & H.W.Li
  11. Syndiclis Hook.f. (12 spp.)
  12. Yasunia van der Werff (2 spp.)

Izvori