Crveni vuk
| Crveni vuk[1] | |
|---|---|
| Status zaštite | |
Status zaštite: Kritično | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Porodica: | Canidae |
| Potporodica: | Caninae |
| Rod: | Psi |
| Vrsta: | C. rufus |
| Dvojno ime | |
| Canis rufus Audubon & Bachman, 1851. | |
| Raspon | |
Povijesna rasprostranjenost Crvenog vuka | |
| podvrste | |
| † C. r. floridanis † C. r. gregoryi C. r. rufus | |
Crveni vuk (Canis rufus[2] ili Canis lupus rufus), također poznat kao i Floridski crni vuk ili Vuk doline Mississippija je kanid s jugoistoka SAD-a. Ova vrsta je neriješenog taksonomskog identiteta, naime morfološki je između kojota i sivog vuka i crvenkasto-sive je boje. Crveni vuk je kritično ugrožena vrsta SAD-a i zaštićena je zakonom, a upisana je na IUCN-ov crveni popis 1996. godine[3]. Smatra se najrjeđom vrstom vuka i jedna je od pet najugroženijih vrsta vuka na svijetu[4].
Sistematizacija i evolucija

Taksonomski status crvenog vuka bio je predmet kontroverzi. Genetska studija iz 2011. godine pokazala je da je to hibridna vrsta između sivih vukova i kojota[5]. Ponovna analiza ove studije, zajedno sa širom kontekstualnom analizom koja je uključivala ponašanje, morfološke i dodatne genetske informacije, dovela je do argumenata da je crveni vuk nezavisna vrsta, ali koja pati od značajne introgresije gena kojota vjerojatno zbog desetkovanja crvenog vuka i fragmentacije njihove društvene strukture zbog lova[6]. Premda ovaj pregled z 2012. godine nije jedinstveno prihvaćen među mjerodavnim znanstvenicima, dvije kasnije revizije ažuriranih istraživanja 2013. i 2014. godine upućuju na to da je crveni vuk nekad bio vrsta koja se razlikovala od sivog vuka i kojota[7]. Genske studije iz 2015. godine, koristeći najopsežnije podatke o mitohondrijskoj DNK, Y-kromosomskim podacima i genomima 127.235 jedinstvenih nukleotidnih polimorfizama, zaključili su da je "najviše parsimonsko objašnjenje" da su istočni vukovi u provincijskom parku Algonquin "ostatak entiteta povijesnih vukova koji su najvjerojatnije postojali diljem istočnih Sjedinjenih Država ". Također, istraživanje iz 2016. od 28 sekvencijskih kanidnih genoma zaključilo je kako crveni i istočni vukovi imaju sekvence koje se mogu objasniti samo kao rezultat hibridizacije sivog vuka i kojota.
Crveni su vukovi bili prva vrsta vukova novoga svijeta s kojima su se susreli europski kolonisti, a izvorno su obitavali diljem istočnih Sjedinjenih Američkih Država, od Atlantskog oceana do središnjeg Teksasa, a na sjeveru od doline rijeke Ohio, sjeverne Pennsylvanije i juga južnog New Yorka do Meksičkog zaljeva na jugu[8]. Crveni je vuk do sredine 1900. godine bio gotovo izumro zbog agresivnih programa kontrole predatora, uništavanja staništa i opsežne hibridizacije s kojotima. Do kasnih šezdesetih, to se dogodilo s manjim zajednicama u zaljevu obale zapadne Louisiane i istočnog Teksasa. Četrnaest od tih preživjelih odabrano je kao temelj zajednice uzgojene u zatočeništvu u zoološkom vrtu Point Defiance od 1974. do 1980. godine. Nakon uspješnog eksperimentalnog preseljenja na otok Bulls na obali Južne Karoline 1978. godine, crveni vuk je proglašen izumro u divljini 1980. godine. Kako bi nastavili s naporima obnove, 1987. godine zarobljene životinje puštene su u Parku divljine Alligator River na poluotoku Albemarle u Sjevernoj Karolini, te dvije godine kasnije i u Nacionalnom parku Great Smoky Mountains[9] Od 63 crvena vuka koji su pušteni od 1987. do 1994. godine, populacija je porasla na čak 100-120 jedinki do 2012., ali je 2018. godine zabilježen pad na samo 40 jedinki[10] .
Izgled i društveni život

Izgled crvenog vuka tipičan je za rod Canis i općenito je srednje veličine između kojota i sivog vuka, iako se neki primjerci mogu preklapati s malim sivim vukovima. Odrasli imaju duljinu od 136–160 cm i teže od 23–39 kg[11]. Krzno im je obično više crvenkasto i manje čupavo od krzna kojota i sivih vukova, općenito je blijedo i sivkasto s oznakama svjetlih dijelova oko usana i očiju[12]. Uši su im također proporcionalno veće od ušiju kojota i sivih vukova. Glava je obično uska, s dugom i vitkom njuškom, malom lubanjom i dobro razvijenim sagitalnim grebenom. Maleni mozak crvenog vuka se razlikuje od ostalih Canis vrsta, približavajući se onima kanidima vrsta Vulpes i Urocyon, što ukazuje na to da je crveni vuk jedan od drevnih članova ovih rodova.
Crveni vuk je društveniji od kojota, ali manje od sivog vuka. Pari se u siječnju i veljači, s prosječno 6-7 mladunaca rođenih u ožujku, travnju i svibnju. Oni su monogamni s oba roditelja koji sudjeluju u uzgoju vučića[13]. Borave u šupljim stablima debala, duž obala potoka i napuštenih skloništa drugih životinja. U dobi od šest tjedana vučići se udaljavaju od skloništa, a dosežu punu veličinu u dobi od jedne godine, postajući seksualno zreli dvije godine kasnije.
Izvori
- ↑ Wozencraft, W. C. (16 November 2005). in Wilson, D. E., and Reeder, D. M. (eds): Mammal Species of the World, 3rd edition, Johns Hopkins University Press. ISBN 0-801-88221-4.
- ↑ (2012.). An account of the taxonomy of North American wolves from morphological and genetic analyses, North American Fauna, 77., 1.–67. DOI: 10.3996/nafa.77.0001.
- ↑ (2008.). Canis rufus, IUCN-ov crveni popis, 2008. DOI: 10.2305/IUCN.UK.2008.RLTS.T3747A10057394.en.
- ↑ "The 5 Most Endangered Canine Species", Sciam.com, John R. Platt, 9. svibnja 2013., https://blogs.scientificamerican.com/extinction-countdown/ost-endangered-canine-species/
- ↑ (2016). How do you save a wolf that's not really a wolf?, Science DOI: 10.1126/science.aag0699.
- ↑ (2012.). Conservation genomics in perspective: A holistic approach to understanding Canis evolution in North America, Biological Conservation, 155., 186.–192. DOI: 10.1016/j.biocon.2012.05.017.
- ↑ (November 14., 2014.). A Comprehensive Review and Evaluation of the Red Wolf (Canis rufus) Recovery Program, 171. ID: a_comprehensive_review_and_evaluation_of_the_red_wolf_canis_rufus_recovery_program.
- ↑ U.S. Fish and Wildlife Service, 1997., Endangered Red Wolves, http://library.fws.gov/Pubs4/endangered_red_wolves.pdf:p7.
- ↑ (2007.). Red Wolf Restoration: A 20-Year Journey, International Wolf Center, 17. ID: 2007.-red_wolf_restoration_a_20_year_journey.
- ↑ . Government: Wild red wolf population could soon be wiped out, www.msn.com (pristupljeno 7. svibnja 2018.) ID: government_wild_red_wolf_population_could_soon_be_wiped_out.
- ↑ Hinton, Joseph W. (2014-08-22). Morphometrics of Canis taxa in eastern North Carolina, Journal of Mammalogy, 95.(4.), 855.–861. DOI: 10.1644/13-MAMM-A-202; ISSN 0022-2372.
- ↑ (1972.). Canis rufus, Mammalian Species, 22.(22.), 1.–4. DOI: 10.2307/3503948.
- ↑ Hinton, Joseph W. (2010-01-01). Space and Habitat Use by a Red Wolf Pack and Their Pups During Pup-Rearing, Journal of Wildlife Management, 74.(1.), 55.–58. DOI: 10.2193/2008-583; ISSN 1937-2817.
