|
Crkva sv. Vlaha
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Dubrovnik, Hrvatska |
| Koordinate | 42°38′26″N 18°06′37″E / 42.6406833311389°N 18.110339641571°E |
| Arhitekt | Marino Gropelli |
| Godine izgradnje | 1706. – 1715. |
| Religija | Katoličanstvo |
| Patron | sv. Vlaho |
| Arhitektonski stil | barok |
Crkva sv. Vlaha je barokna crkva na Trgu Luža u Dubrovniku.
Povijest
Barokna crkva sv. Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika, sagrađena je na mjestu starije romaničke crkve (14. stoljeće), koja je preživjela veliki potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. godine. Crkva je oštećena u potresu godine 1979. godine, a u Domovinskom ratu (1991. – 1992.) oštećena je pogodcima, najjače na krovu i sjevernom pročelju.
Veliko vijeće 26. veljače 1348. godine donosi odluku o gradnji crkve sv. Vlaha na Platea Communis, na mjestu gdje je i današnja (barokna), ispred Vijećnice. Iz odluke o izgradnji nove crkve sv. Vlaha na navedenome mjestu još se može iščitati želja Dubrovčana za stjecanjem neovisnosti o mletačke vlasti, posebice ako se uzme u obzir arhivski podatak da je dubrovački nadbiskup Ilija Saraka postavio temeljni kamen crkve.[1] Godine 1558. orgulje orguljara Colombija postavljene su u crkvu.[2] Nova barokna crkva izgrađena je od 1706. do 1715. godine po nacrtima mletačkog graditelja Marina Gropellija. Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred njega su široke stube. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, rad dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća. U rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Kip je preživio i potres i požar u crkvi. Svake se godine 3. veljače u Dubrovniku slavi Festa Svetog Vlaha.
Orgulje
Njemačka radionica Gebrüder Rieger je izgradila orgulje za crkvu Sv. Vlaha 1906. godine (op.1242). Orgulje imaju romantičnu dispoziciju: [3]
|
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prijenos je elektro-digitalni, do 2001. bio je pneumatski.
Vidi još:
Literatura
- Kruno Prijatelj: "Barok u Dalmaciji", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982.
Izvori
- ↑ Ivica Žile, Zaštitna arheološka istraživanja crkve sv. Vlaha u povijesnoj jezgri grada Dubrovnika, str. 186., Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku
- ↑ Organum Orguljari u Hrvatskoj u prošlosti Autor: Božidar Grga, Šibenik, 20. veljače 2012.
- ↑ http://organum.hr/index.php/orgulje-dubrovacke-biskupije/ (3. kolovoza 2017.)
Vanjske poveznice
- Crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku na stranicama Hrvatskog restauratorskog zavoda
- Dubrovnik, Crkva sv. Vlaha, Ministarstvo kulture RH
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.