Crkva sv. Mihaela arkanđela u Osijeku

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Crkva sv. Mihaela arkanđela
Crkva sv. Mihaela arkanđela
Crkva sv. Mihaela arkanđela
Lokacija Osijek, Hrvatska
Koordinate 45°33′39″N 18°41′39″E / 45.5608959014766°N 18.6941143870354°E / 45.5608959014766; 18.6941143870354
Godine izgradnje 1725.1742.
Godina završetka 1768.
Religija Katoličanstvo
Patron sv. Mihael
Dimenzije 45 x 25 m, visine 47 m

Župna crkva sv. Mihaela arkanđela podignuta je u osječkoj Tvrđi kao crkva isusovaca. Nalazi se na zapadnom Trgu Jurja Križanića. Građevina je u smjeru sjeveroistok - jugozapad. Izgledom se uklopila u sklop barokne Tvrđe. Monumentalno crkveno izdanje - 42 m dužine, 25 m visine, odnosno 47 m visine tornjeva. Druga je po prostornosti u Osijeku, odmah iza konkatedrale Sv. Petra i Pavla u Gornjem gradu.

Dovršena je sredinom 18. stoljeća. Prostrana crkva sagrađena je u baroknom stilu sa širokim pročeljem s dva zvonika. Pročelje karakteriziraju nizovi prozora na nekoliko etaža, što je neuobičajeno za sakralnu arhitekturu kontinentalne Hrvatske toga doba.

Na istom se trgu od ranije nalazila i isusovačka rezidencija, sagrađena 1719. godine. Nakon ukinuća isusovačkog reda, u tu su rezidenciju uselili franjevci, a crkva je postala župnom crkvom.

U crkvi se čuva kalež koji ima medaljone od emajla s prikazima iz života sv. Franje Ksavera. Na njemu je mjesni žig Beča iz 1764. godine i inicijali majstora IS u stiliziranom dvolistu.

Od početka do danas

Isusovci su na zapadnom dijelu temelja porušene Kasimpašine džamije, a ispred svoje rezidencije, 31. srpnja 1725. svečano položili kamen temeljac za gradnju crkve. Mise su se počele održavati u crkvi 1734., iako još nije bila završena. Crkva je 1750. posvećena sv. Mihaelu arkanđelu, pobjedniku i branitelju Crkve. Crkva je u potpunosti završena 1768. Kada je počeo progon isusovaca u crkvu su se uselili petrovci.

Oltari

Kako je Crkva postupno opremana, tako je u nju postupno postavljano sedam oltara. Promatrajući ih od ulaza u Crkvu - pokrajnji oltar, prvi desno, posvećen je sv. Ivanu Nepomuku iz 1764. Pokrajnji oltar sv. Otilije prvi je lijevo, a potječe iz 1768. Pokrajnji oltar drugi desno od ulaza u crkvu posvećen je Blaženoj Djevici Mariji. Naziva se još i bijelim oltarom. Pokrajni oltar drugi lijevo od ulaza u crkvu posvećen je sv. Križu s likovima Žalosne Gospe i sv. Ivana apostola. Naziva se još i crnim oltarom. U crkvi su još dva manja pokrajnja oltara. Desno od glavnog oltara postavljen je oltar posvećen Blaženoj Djevici Pomoćnici, a lijevo od glavnog oltara je oltar sv. Terezije Avilske. Glavni oltar je posvećen sv. Mihaelu arkanđelu. S obje strane slike se nalaze drevni kipovi u čovječjoj veličini i to sv. Petra i Pavla, sv. Ignacija Loyolskog i sv. Franje Ksaverskog.

Propovjedaonica i krstionica

Propovjedaonica, s baldahinom kružnog oblika u baroknoj formi, ukrašena je bogatom pozlaćenom dekoracijom reljefnih aplikacija akantusa i voluta.

Krstionica je u svijetlo bojanom drvetu jednostavnih strogih klasicističkih oblika i pomalo odudara od raskošnih baroknih oblika inventara.

Orgulje

U crkvi postoji orgulje koje izgradio je Franc Jenko 1937. godine. Glazbalo ima ovu dispoziciju.

I. manual C–g3
1. Gedeckt 16′
2. Principal 8′
3. Bourdon 8′
4. Flauta 8′
5. Koncertna viola 8′
6. Salicional 8′
7. Oktava 4′
8. Traverzflauta 4′
9. Kvinta 2 2/3′
10. Superoktava 2′
11. Terca 1 3/5′
12. Mixtura IV
II. manual C–g3
13. Viol. principal 8′
14. Gamba 8′
15. Flavta harmonik 8′
16. Dolce 8′
17. Vox celestis 8′
18. Prestant 4′
19. Flauta dolce 4′
20. Flavtino 2′
21. Harmonie aethera III
22. Oboa 8'
Pedal C–d1
23. Violon 16′
24. Prinzipalbass 16′
25. Violonbass 8′
26. Oktavbass 8′
27. Bombarda 16′

Spojevi: II-I, I-P, II-P, Sup I-P, Sup I, Sub II-I, Sup II-I, Sup II.
Kolektivi: P, MF, F, TT, Gosle, Flavte, Principali.
Pomagla: jedna slobodna kombinacija, crescendo (valjak), žaluzije, ukidač jezičnjaka, Ped. aut.
Trakture su pneumatske.

Literatura

  • Anđela Horvat: "Barok kontinentalnoj Hrvatskoj", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 44-45 i 179.
  • Armano, Emin: Orgulje hrvatskih graditelja. Tragom Ladislava Šabana, ITG, Zagreb 2006.

Vanjske poveznice