Crkva sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu
|
Crkva sv. Ignacija Lojolskog
| |
|---|---|
| Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina
|
| Godine izgradnje | 2013. – 2014. |
| Religija | rimokatoličanstvo |
Crkva sv. Ignacija Lojolskog je rimokatolička župna crkva u Sarajevu koju vode isusovci, jer je ovo jedino područje u Bosni i Hercegovini gdje djeluju.[1] Nalazi se na župi sv. Ignacija Lojolskog na sarajevskom predjelu Grbavici koja je osnovana 27. srpnja 1979. godine.[2] Uz župnu crkvu planirana je izgradnja pastoralnog centra. Župa koju opslužuje ima 600 vjernika, uglavnom umirovljenika.[1] Isusovačku župu vodili su p. Vladimir Vasilj, p. Ivan Cindori, a danas ju vodi Krešimir Djaković.[3]
Povijest
Premda već postoji crkva sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu s Bogoslovijom koju je nadbiskup Stadler povjerio isusovcima,[3] isusovci u Sarajevu u pravom smislu nisu imali crkvu.[2] Nakon 1944. i Bogoslovija u Sarajevu i Sjemenište u Travniku zbog ratnih i poratnih neprilika prekinuli su s radom.[3] S gradnjom je bilo velikih problema dok nisu dobili novac, lokaciju i građevinske dozvole.[2] Za vrijeme komunizma nije bilo moguće dobiti lokaciju za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra, pa su isusovci duhovnički rad služili obiteljskom kućom koju su isusovci kupili od Mire Nosea, čija je mehanička radionica pretvorena u kapelicu i služila toj svrsi i danas sve dok ne bude završena crkva svetog Ignacija na Grbavici.[2] Tako su duhovničke dužnosti obavljali u prijašnjoj automehaničarskoj radionici u podrumu kuće koja je pretvorene u kapelicu. S djecom i mladeži radili su u skromnim i skučenim prostorima isusovačke kuće. Od 1999. je traženo mjesto za lokaciju crkve.[3]
Više je puta odbijena predložena lokacija za gradnju. Godine 2005. u mjesnoj zajednici Grbavica II. na predloženoj lokaciji za izgradnju tim povodom bila upriličena javna rasprava, koju je obilježila velika vika i galama da župnik p. Vasilj nije mogao ni progovoriti i da je skoro zaplakao. Nadležni u Općini odlučili su tada da se radi očuvanja lokacije neće graditi nikoji vjerski objekt, no sagrađena je džamija i čini se da je zemljište za nju dobiveno besplatno, po starom zakonu, koji je vrijedio do 2003. godine, a koji je izmijenio tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, po kojem su općine besplatno davale zemljišta vjerskim zajednicama za izgradnju vjerskih objekata.[3]
Mjesto za crkvu napokon je dobiveno 2009. godine, kada je dodijeljena urbanistička dozvola, lokacija za izgradnju župne crkve i pastoralnog centra te je dobivena i građevinska dozvola. Dosadašnji prostor župne crkve bio je u podrumu, gdje je prije bila automehaničarska radionica. [3] Financiranje je bilo veliki problem. P. Djaković, voditelj, poslao je mnogo pisama biskupima i nadbiskupima po Europi, Americi, Kanadi i Australiji na koje je dobio negativan odgovor, premda je potpis i preporuku na pisma stavio metropolit nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić. [3]
Za građevinsku dozvolu i zemljište, Crkva je morala platiti poveći iznos od skoro 300.000 KM, premda su i u Općini procijenili da je 'druga kategorija' odnosno, kako je ocijenio župnik i superior zajednice Družbe Isusove p. Krešimir Djaković, da je zemljište skučeno i neatraktivno. Troškove kupovine zemljišta od 236.400 KM snose Federacija BiH i Kanton Sarajevo, a pomoć je uplatila Talijanska biskupska konferencija. Troškove su isusovci morali uplatiti odjednom. Zbog takva neravnopravna tretmana kardinal je tužio Općinu Novo Sarajevo, jer nije bilo u redu da općina traži naplatu tog zemljišta, jer je zahtjev za izdavanje upućen mnogo prije nego je prestao važiti zakon o besplatnoj dodijeli zemljišta za vjerske objekte. No, bio je prisiljen povući tužbu, jer je dodatni uvjet za dobivanje građevinske dozvole, pored plaćanja iznosa za zemljište u cjelini, bio povlačenje te tužbe.[3] Bosanskohercegovački isusovci najveću su potporu za svoju borbu dobili od svoje Vrhbosanske nadbiskupije, pomagala su im i ostale domaće i inozemne nadbiskupije, a najdragocjeniji donatori su pojedinačni vjernici.[4]
S radovima se napokon započelo 2013. godine.[2] Zvono za ovu crkvu izliveno u ljevaonici Josipa Tržeca u Zagrebu, a poklon je firme Metal product i obitelji Stjepana Šafrana iz Zagreba. Dopremljeno je iz Zagreba u Sarajevo 1. lipnja 2015. godine. Bilo je namijenjeno za svetu misu koju je 6. lipnja predvodio papa Franjo na stadionu na Koševu. Nakon posjeta stavljeno je u zvonik nove župne crkve svetog Ignacija Lojolskog na Grbavici. Teško je 320 kilograma. Promjera je 826 milimetara, a krase ga papinski grb, hrvatski pleter, hrastovo lišće i monogram Družbe Isusove. Na zvonu piše "Na čast svetom Franji Ksaverskom, zaštitniku misija ovo zvono daruje Metal product i obitelj Stjepana Šafrana iz Zagreba za Župnu crkvu svetog Ignacija Lojolskog na Grbavici u Sarajevu. Ovo zvono lijevano je prigodom posjeta svetog oca pape Franje Sarajevu i katolicima Bosne i Hercegovine 6. 6. 2015. Zvono je izlio Josip Tržec u Zagrebu 2015. godine". Izljeveno je od slitine koju čine gotovo čisto srebra i mali postotak kositra. [2]
Studenoga 2014. završeni su osnovni građevinski radovi.[5] Crkva je dobila svoje konture, a u noćnim satima svijetli križ na njenom vrhu. Uređenjem ove lokacije nestaje jedna ružna mrlja u Sarajevu.[4]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Radio Sarajevo Grbavica: Uskoro izgradnja župne crkve i pastoralnog centra, 26. lipnja 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Dnevni avaz Autor: Fena, Zvono sa svete mise na Koševu krasit će zvonik nove župne crkve na Grbavici, 31. svibnja 2015.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH U sarajevskom naselju Grbavica uskoro započinje izgradnja župne crkve i pastoralnog centra, 26. srpnja 2013.
- ↑ 4,0 4,1 Oslobođenje Edina Kamenica: Na Grbavici se gradi crkva sv. Ignacija: Nestaje ružna mrlja Sarajeva, 10. studenoga 2014.
- ↑ Klix.ba Piše: I.P., Pater Anić: Možda se u novoj crkvi na Grbavici i pomoli za pobjedu Želje, 20. studenoga 2014.
Vanjske poveznice
- Hrvatska pokrajina Družbe Isusove Župa sv. Ignacija Lojolskog u Sarajevu _ Hrvatska pokrajina Družbe Isusove