Velika kukuta | |
---|---|
Pjegava velika kukuta | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Apiales |
Porodica: | Apiaceae |
Potporodica: | Apioideae |
Rod: | Conium |
Velika kukuta (svinjac, živolina, lat. Conium), rod otrovnog ali i korisnog ljekovitog dvogodišnjeg raslinja iz porodice štitarki kojemu pripadaju tri vrste. Kukuta je najpoznatija po svojoj otrovnosti, točnije otrovu koniinu, koji je prvi puta sintetski dobiven 1886.[1]
Ime roda dolazi po grčkoj riječi konos
(= nesvjestica).
Svjetsku slavu stekla je još u drevnoj Grčkoj jer su se njezinim otrovom vršila smaknuća, a jedan od njih bio je i Sokrat.[2]
Rod je raširen po gotovo cijeloj Europi, djelovima Azije, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Stabljika je uspravna, može narasti do 250cm, gola i šuplja. Listovi su veliki, trokutasti i jajasti, cvjetovi mali i bijeli, cvatu od lipnja do rujna, a plod je kalavac. Cijela biljka ima neugodan miris. Koristi se u travarstvu u obliku melema, raznih ulja i masti, i kao sedativ i antispazmolitik. [3]
Može da izazove i trovanje domaćih životinja.
Vrste
- Conium chaerophylloides (Thunb.) Eckl. & Zeyh.
- Conium divaricatum Boiss. & Orph.
- Conium fontanum O.M. Hilliard & B.L. Burtt
- Conium hilliburttorum Magee & V.R.Clark
- Conium maculatum L.
- Conium sphaerocarpum O.M. Hilliard & B.L. Burtt