Cneoridium
| Cneoridium | |
|---|---|
| C. dumosum. C. dumosum. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Amyridoideae |
| Rod: | Cneoridium Hook.f. |
| Vrsta: | C. dumosum |
| Dvojno ime | |
| Cneoridium dumosum (Nutt.) Hook.f. ex Baill. | |
| Raspon | |
| Datoteka:Cneoridium dumosum dist 2.png | |
Cneoridium je monotipski rod rutovki rasprostranjen u jugozapadnoj Kaliforniji i sjeverozapadnom Meksiku. Jedina prihvaćena vrsta je Cneoridium dumosum, zimzeleni aromatični grm južne Kalifornije i sjevernog dijela poluotoka Baja California. Rod je Joseph Dalton Hooker opisao 1862., dok je današnja kombinacija imena vrste valjano objavljena 1873. Vrsta je prvotno opisana kao Pitavia dumosa Nutt.[1]
Etimologija
Ime Cneoridium umanjenica je imena roda Cneorum, izvedenog od grčkog knēoron, starog naziva za grmoliku biljku nalik maslini; smisao imena mogao bi se prenijeti kao „mali Cneorum”. Epitet dumosum znači grmolik, žbunast i odnosi se na gusto razgranat habitus biljke. San Diego State University upravo tako tumači oba dijela imena.[2]
Opis
Cneoridium dumosum je zimzeleni, zaobljen i vrlo gusto razgranat grm, najčešće niži od oko 1,5 m, premda može dosegnuti približno 2 m. Starije grane postaju sivkaste, a grančice su vitke. Listovi su jednostavni, nasuprotni, duguljasti do gotovo linearni, približno 1–2,5 cm dugi i 1–3 mm široki; često su zbijeni prema vrhovima grančica. Površina im je posuta sitnim žljezdastim točkama, a zgnječeni listovi izrazito su aromatični.[3]
Cvjetovi se razvijaju pojedinačno ili u malim pazušnim skupinama od jednoga do tri cvijeta. Bijeli su, nešto širi od centimetra, najčešće s četiri, rjeđe pet zaobljenih latica. Prašnika je osam, s bijelim filamentima i izrazito žutim anterama. Cvjetanje je uglavnom zimsko i proljetno; terenski izvori navode razdoblje od studenoga do ožujka, dok se u uzgoju najčešće ističe veljača–svibanj.[4]
Plod je malen, mesnat i koštuničastog izgleda, okruglast, širok približno 5–6 mm. U početku je zelen, a dozrijevanjem poprima crvenkastu do smeđu boju. Površina mu je prošarana žlijezdama poput sitne kore agruma, pa plodići izgledaju gotovo kao minijaturni citrusi. U njima se nalazi jedna ili dvije sjemenke. [3]
Rasprostranjenost i stanište
Prirodni areal proteže se od jugozapadne Kalifornije, uključujući otok San Clemente, do sjevernog dijela Baja Californije u Meksiku. U Kaliforniji se javlja osobito u okruzima Orange i San Diego. Raste na obalnim liticama i padinama, u obalnom grmlju kadulje (coastal sage scrub) i čaparalu, a zabilježen je i na sušnijim padinama planina Cuyamaca; uglavnom se nalazi ispod približno 800 m nadmorske visine.
Uzgoj
Vrsta se uzgaja kao kalifornijski zavičajni ukrasni grm. Dobro podnosi vruća i suha područja, treba malo vode i odgovaraju joj propusna, osobito pjeskovita tla; u unutrašnjosti joj koristi djelomična zaštita od jakog poslijepodnevnog sunca. Theodore Payne Foundation navodi približne vrtne dimenzije od 1,2 × 1,5 m, bijele do kremaste cvjetove i relativno brz rast.[5]
Kemijski sastav i oprez
Ovaj mali grm ima i jednu poprilično nezgodnu obranu. Iz biljke su izolirani brojni kumarinski i furanokumarinski spojevi, među njima ostol, imperatorin, izoimperatorin, bergapten, izopimpinellin i ksantotoksin. Dodir s biljkom, osobito u kombinaciji s naknadnim izlaganjem kože sunčevu svjetlu, može izazvati fitofotodermatitis. U medicinskoj literaturi opisan je i težak slučaj nakon višesatnog prolaska kroz područje gusto obraslo ovom vrstom.[6]
Galerija
-
C. dumosum.
-
C. dumosum.
-
C. dumosum.
-
C. dumosum.
Sinonimi
Homotipski:
- Pitavia dumosa Nutt. in J.Torrey & A.Gray, Fl. N. Amer. 1: 215 (1838)
Izvori
- ↑ Plants of the World online Pristupljeno 14. listopada 2019.
- ↑ Cneoridium dumosum, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Jepson eFlora, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ Bush Rue, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ Theodore Payne, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ Constituents of Cneoridium dumosum (Nutt.) Hook. F., pristupljeno 16. kolovoza 2026.