Cjepivo protiv parotitisa
Cjepivo protiv parotitisa uspješno sprječava zaušnjake. Kada je većina stanovništva procijepljena, smanjuje se učestalost komplikacija ove bolesti.[1] Procjenjuje se da je učinkovitost cjepiva 85% kod procijepljenosti stanovništva od 90%,[2] ali za dugotrajnu prevenciju potrebne su dvije doze cjepiva. Prva doza preporuča se u dobi između 12 i 18 mjeseci,a druga se tipično daje između druge i šeste godine života.[1] Upotreba ovog cjepiva mogla bi biti korisna i u onih koji nisu imuni, a bili su izloženi ovoj bolesti.[3]
Sigurnost
Cjepivo protiv parotitisa je vrlo sigurno, s uglavnom blagim nuspojavama.[1][3] Na mjestu injekcije može se javiti blaga bol i oteklina, uz blagu vrućicu. Značajnije nuspojave su rijetke.[1] Nema dostatnih dokaza o povezanosti cjepiva s neurološkim komplikacijama.[3] Cjepivo se ne bi trebalo davati za vrijeme trudnoće niti osobama s teškom imunodeficijencijom.[1] Ipak, nisu zabilježeni loši ishodi među djecom majki koje su primile cjepivo za vrijeme trudnoće.[1][3] Iako se cjepivo proizvodi u pilećim stanicama, može se davati osobama s alergijom na jaja.[3]
Upotreba
Većina razvijenih zemalja te mnoge zemlje u razvoju kombiniraju ovo cjepivo s cjepivom protiv ospica i cjepivom protiv rubeole, poznatim kao MoPaRu.[1] Dostupna je i kombinacija ova tri cjepiva uz dodatak cjepiva protiv vodenih kozica, poznata kao MMRV.[3] Od 2015. godine 110 zemalja koristi cjepivo u ovom obliku. U područjima gdje je većina stanovništva procijepljena, učestalost zaušnjaka smanjila se za više od 90%. Podijeljeno je gotovo pola milijarde doza cjepiva u raznim oblicima.[1]
Povijest, društvo i kultura
Prvo cjepivo protiv parotitisa licencirano je 1948. godine, no ovaj oblik je imao samo kratkotrajni učinak.[3] Poboljšana cjepiva postala su komercijalno dostupna 60-tih godina 20. stoljeća. Prvotni oblik cjepiva koristio je inaktivirani virus, no kasniji pripravci su sadržavali živi oslabljeni virus.[1] Cjepivo se nalazi na Popisu najvažnijih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije, nužnih u sustavu primarne zdravstvene zaštite.[4] Od 2007. godine u uporabi se nalazi više različitih oblika cjepiva protiv parotitisa.[1]
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 (16. veljače 2007.). Mumps virus vaccines., Weekly epidemiological record, 82(7), 49-60 PMID 17304707.
- ↑ Hviid A, Rubin S, Mühlemann K (Ožujak 2008.). Mumps, The Lancet, 371(9616), 932–44 DOI: 10.1016/S0140-6736(08)60419-5; PMID 18342688.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6
• Nepoznat parametar:
last1
• Nepoznat parametar:first1
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarpagesnije dopušten u klasiweb
• Parametareditionnije dopušten u klasiweb - ↑ (Listopad 2013.). WHO Model List of EssentialMedicines ID: who_model_list_of_essentialmedicines.
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |