Ciparski Grci (grčki: Ελληνοκύπριοι) broje oko 580,000 stanovnika Cipra i pripadaju grčkom govornom području. Čine oko 77% posto stanovnika ove mediteranske otočne države. Nadalje, postoje velike zajednice u Londonu, Ateni, u SAD-u i Australiji. Etnička skupina se smatra jezično i kulturno grčkom zajednicom.
Podrijetlo
Korijeni ciparskih Grka su kontroverzni. Grčki mitovi govore o grčkoj kolonizaciji otoka nakon Trojanskog rata.[1] Vassos Karagheorgis i drugi istraživači govore o naseljavanju otoka u jednom ili više valova od pripadnika mikenske kulture s Peloponeza. David Rupp, Bernard Knapp[2] i drugi govore o postupnoj kulturnoj asimilaciji autohtonog stanovništva tijekom starijeg željeznog doba.
Od 1974.
Kao rezultat bijega i protjerivanja nekih 160,000 ciparskih Grka sa sjevera otoka 1974. godine, žive gotovo isključivo u grčki-dominantnom jugu. U nekim selima na poluotoku Karpaz ostala je mala, manjina od oko 700 ciparskih Grka u prostoru gotovo isključivo naseljenim ciparskim Turcima, kao i imigrantima nakon 1974. s turskog kopna, a osobito iz Anadolije, koji su došli na međunarodno nepriznatu - Turska Republika Sjeverni Cipar. Jezik i religija
Ciparski Grci su oko 80% pripadnici Ciparske pravoslavne crkve i govore ciparskim dijalektom grčkog jezika. Zbog duge političke i prostorne izolacije u srednjem vijeku i u novije doba imaju mnoge jezične arhaizme. Ali se standardni grčki jezik koristi u svim formalnim kontekstima (obrazovanje, u uredima, medijima) te u pisanom obliku.
Izvori
- ↑ Franz Georg Maier: Factoids in ancient History: The case of Fifth-Century Cyprus. In: Journal of Hellenic Studies. Band 105, 1985, S. 32-39
- ↑ A. Bernard Knapp: Social Complexity: Incipience, Emergence, and Development on Prehistoric Cyprus. In: Bulletin of the American Schools of Oriental Research. Band 292, 1993, S. 85-106 (Perspectives on Cypriot Social Complexity)