Charles de Gaulle (R91)
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Charles de Gaulle (R91) | |
---|---|
Charles de Gaulle (R91) | |
Državna pripadnost: Francuska |
|
Klasa i vrsta | Jedinstveni nosač zrakoplova |
Naručitelj | Francuska |
Brodogradilište | DCNS |
Kobilica položena | 14. travnja 1989. |
Porinuće | 7. svibnja 1994. |
Stavljen u službu | 18. svibnja 2001. |
Preimenovan | Prvo nazvan Richelieu, 1987. preimenovan u Charles de Gaulle |
Status | u službi |
Glavne osobine | |
Istisnina | 38.000 tona prazan 42.000 tona pun |
Dužina | 261,5 m |
Širina | 64,3 m |
Gaz | 9,43 m |
Pogon | 2× K15 reaktora na vodeni pritisak (PWR), 150 MW svaki 4× dizel-električna motora |
Brzina | 50 km/h |
Kapacitet | 800 komandosa, 500 tona municije |
Posada | 1,350 članova |
Naoružanje | 4× 8 SYLVER lanseri koji nose MBDA Aster 15 zemlja-zrak rakete 2× 6 Sadral lanseri koji nose Mistral projektile malog dometa 8× Giat 20F2 20 mm topova. |
Nadimak | CDG |
Napomene | Prvi i jedni nosač zrakoplova na nuklearni pogon izvan SAD-a |
Charles de Gaulle (R91) je prvi i jedini francuski nosač zrakoplova na nuklearni pogon. Jedini je nosač zrakoplova na nuklearni pogon koji je sagrađen izvan SAD-a i koji ne služi u američkoj vojsci. Nazvan je po francuskom generalu i pokretaču otpora u francuskoj Charlesu de Gaulleu.[1]
Brod nosi Dassault Rafale M zrakoplove lovce i E-2C Hawkeye, kao i modernu elektroniku i Aster projektile. Drugi je po veličini europski nosač zrakoplova, odmah nakon ruskog Admiral Kuznjecov. Koristi isti katapultni sustav zrakoplova kao i američka Nimitz klasa (75 m C13-3 parni katapult).[2]