Charles David Keeling
| Charles David Keeling | |
 | |
| Rođenje | 20.5.1928 Scranton, Pennsylvania |
|---|---|
| Smrt | 20.6.2005 |
| Državljanstvo | Američko |
| Polje | Klimatske promjene |
| Institucija | Mauna Loa Observatory Scripps Institution of Oceanography |
| Alma mater | University of Illinois Northwestern University |
| Poznat po | Keeling krivulja |
| Istaknute nagrade | Lista nagrada |
Charles David Keeling (20. travnja 1928. – 20. lipnja 2005.)[1][2] je bio američki znanstvenik čija su očitanja ugljičnog dioksida u Mauna Loa Observatoryu [3] po prvi puta upozorila svijet na ljudski doprinos efektu staklenika i globalnom zatopljenju. Keelingova krivulja mjeri postepeno povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi.
Rani život i karijera
Keeling je rođen u Scrantonu, Pennsylvania. Diplomirao je kemiju 1948 na University of Illinois te doktorirao kemiju 1954 na Northwestern University. Bavio se geologijom na California Institute of Technology sve dok se nije pridružio Scripps Institution of Oceanography gdje je preuzeo ulogu profesora 1968.
Na Caltechu je razvio prvi instrument za mjerenje ugljičnog dioksida iz atmosfere.[4] Mjerenja je provodio na Big Suru gdje je pomoću svojeg instrumenta izmjerio povećanje ugljičnog dioksida u odnosu na kakvoću zraka iz 19. stoljeća.
Suradnja sa Scripps Institution of Oceanography, 1958–2005
Keeling je radio na Scripps Institution of Oceanography 43 godine tijekom kojih je izdao mnogo utjecajnih članaka.[5][6][7][8][9][10][11][12]
Dr. Keeling je počeo sakupljati uzorke količine ugljičnog dioksida 1958. godine.[3] Do 1960. godine ustanovio je da postoje jake sezonske varijacije količnine ugljičnog dioksida. Vršne količnine ugljičnog dioksida zabilježene su, na sjevernoj polutci, tijekom kasnijeg razdoblja zime. Količina ugljičnog dioksida opala bi tijekom proljeća i početka ljeta zbog cvjetanja biljaka. 1961. godine, Keeling je napravio graf ("keeling curve") na temelju sakupljenih podataka o ugljičnog dioksida te pokazao kako se količina ugljičnog dioksida u atmosferi postepeno povećava.
Ranih 1960-ih, National Science Foundation je prestala podržavati njegovo istraživanje, nazivajući zabilježne promjene "šablonom". Unatoč manjku zainteresiranosti, National Science Foundation je iskoristila njegovo istraživanje 1963. za upozorenje o efektu staklenika.
Prikupljeni podatci, započeti od strane Dr.Keelinga i nastavljeni na Mauna Loa, su najdulja kontinuirana zabilješka o ugljičnog dioksida u svijetu te predstavljaju pouzdan indikator o promjenama i tendencijama u srednjem sloju troposfere. Dr. Keelingovo istraživanje pokazuje da se razina ugljičnog dioksida u atmosferi povečala sa 315 ppm u 1958. na 380 ppm u 2005., a povečanje je povezano sa emisijom fosilnih goriva.
Honorari
- "Second Half Century Award" od American Meteorological Societya, 1981
- "Maurice Ewing Medal" od American Geophysical Uniona, 1991
- "Blue Planet Prize" od Science Council of Japan i Asahi Glass Foundation, 1993
- Na svečanosti održanoj u srpnju 1997. u Bijeloj Kući, Dr. Keelingu je dodijeljena nagrada za osobito dostignuće od potpredsjednika Al Gorea. Dr. Keeling je nagradu dobio u čast 40 godina izvanrednog istraživanja vezano uz praćenje ugljičnog dioksida na Mauna Loa Observatoryu
- 2002. Predsjednik George Bush je dodijelio Dr. Keelingu Nacionalnu Medalju za Znanost, najvišu nagradu za znanstveno životno djelo.
- "Tyler Prize for Environmental Achievement", 2005
- "Keeling curve" je ugravirano u broncu na Mauna Loa Observatoryu te u zidu na National Academy of Sciences u Washingtonu.
- Revelle College stanovi na University of California, San Diego su nazvani njemu u čast
Osobne informacije
Keeling je volio kampirati i planinariti na zapadnim planinama, posebice na Cascade Mountains, Washington State. Bio je aktivan član Wilderness Societya većinu svog života.[13]
Oženio se 1955. za Louise Barthold. Imali su 5 djece, a jedno od njih (Ralph Keeling) odlučio je nastaviti očevim stopama te se trenutno bavi klimatskim promjenama na Scripps Institution of Oceanography. Dr. Keeling je također bio osobit klasični pijanist te je gotovo odabrao karijeru u muzici. Dr. Keeling je osnivač University of California, San Diego madrigal pjevača.
Umro je od srčanog udara 2005. u 77. godini života.
Članstvo/Društvo
Dr. Keeling je bio Guggenheim član na Meteorological Institute, University of Stockholm (1961–62), profesor uzvanik na Second Physical Institute of the University of Heidelberg (1969–70) te na Physical Institute of the University of Bern (1979–80).
Bio je suradnik na American Academy of Arts and Sciences, American Geophysical Union i American Association for the Advancement of Science te član National Academy of Sciences.
Također je bio član komisije o globalnom zatopljenju na International Association of Meteorology te znanstveni direktor od Central CO2 Calibration Laboratorya na World Meteorological Organization.
Izvori
- PREUSMJERI Predložak:Izvori
- ↑ Harris, DC (2010). "Charles David Keeling and the story of atmospheric CO2 measurements". Analytical Chemistry 82 (19): 7865–70. doi:10.1021/ac1001492. PMID 20536268
- ↑ Heimann, M (2005). "Obituary: Charles David Keeling 1928–2005". Nature 437 (7057): 331. doi:10.1038/437331a. PMID 16163339
- ↑ 3,0 3,1 Rose Kahele. "Behind the Inconvenient Truth". Hana Hou! vol. 10, No. 5, October/November 2007. http://www.hanahou.com/pages/Magazine.asp?Action=DrawArticle&ArticleID=616&MagazineID=39
- ↑ Justin Gillis (21. prosinca 2010.). "A Scientist, His Work and a Climate Reckoning". The New York Times. http://www.nytimes.com/2010/12/22/science/earth/22carbon.html Pristupljeno 22. prosinca 2010.
- ↑ Nemani, RR; Keeling, CD; Myneni (2003). "Climate-driven increases in global terrestrial net primary production from 1982 to 1999". Science 300 (5625): 1560–3. doi:10.1126/science.1082750. PMID 12791990
- ↑ Clark, DA; Piper, SC; Keeling, CD; Clark, DB (2003). "Tropical rain forest tree growth and atmospheric carbon dynamics linked to interannual temperature variation during 1984–2000". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 100 (10): 5852–7. doi:10.1073/pnas.0935903100. PMC 156290. PMID 12719545. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC156290/
- ↑ Gruber, N; Keeling, CD; Bates, NR (2002). "Interannual variability in the North Atlantic Ocean carbon sink". Science 298 (5602): 2374–8. doi:10.1126/science.1077077. PMID 12493911
- ↑ Keeling, CD; Whorf, TP (2000). "The 1,800-year oceanic tidal cycle: A possible cause of rapid climate change". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 97 (8): 3814–9. doi:10.1073/pnas.070047197. PMC 18099. PMID 10725399. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC18099/
- ↑ Keeling, CD; Whorf, TP (1997). "Possible forcing of global temperature by the oceanic tides". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 94 (16): 8321–8. doi:10.1073/pnas.94.16.8321. PMC 33744. PMID 11607740. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC33744/
- ↑ Keeling, CD (1997). "Climate change and carbon dioxide: An introduction". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America 94 (16): 8273–4. doi:10.1073/pnas.94.16.8273. PMC 33714. PMID 11607732. //www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC33714/
- ↑ Bacastow, RB; Adams, JA; Keeling, CD; Moss, DJ; Whorf, TP; Wong, CS (1980). "Atmospheric carbon dioxide, the southern oscillation, and the weak 1975 el nino". Science 210 (4465): 66–8. doi:10.1126/science.210.4465.66. PMID 17751153
- ↑ Keeling, CD (1978). "Atmospheric carbon dioxide in the 19th century". Science 202 (4372): 1109. doi:10.1126/science.202.4372.1109. PMID 17777967
- ↑ Paul M. Keeling, The Path to Mauna Loa, Wilderness magazine, 2008