Charles | |
---|---|
princ Walesa | |
Supruga | Diana, velška princeza Camilla, vojvotkinja Cornwalla |
Djeca | |
Princ William, vojvoda Cambridgea Princ Harry Velški | |
Puno ime | |
Charles Philip Arthur George | |
Dinastija | Windsor |
Otac | princ Filip, vojvoda Edinburgha |
Majka | Elizabeta II. |
Rođenje | 14. studenoga 1948. |
Vjera | anglikanac |
Charles, princ Walesa (Charles Philip Arthur George; London, 14. studenog 1948.), britanski krunski princ i prijestolonasljednik. Budući da je član kraljevske obitelji koji ima titulu, zakonski nema prezime. U slučaju da odluči koristiti prezime u nekim situacijama, za prezime bi uzeo Mountbatten-Windsor. Najstariji je sin Elizabete II. i njenog supruga, princa Philipa.
Kao najstariji sin britanskog monarha, princ Charles je prijestolonasljednik trona Ujedinjenog Kraljevstva i tronova petnaest ostalih kraljevstava Commonwealtha. Kao britanski prijestolonasljednik nosi titulu princa Walesa (tradicionalnu englesku prijestolonasljedničku titulu Prince of Wales) i titulu vojvode Rothesaya (tradicionalnu škotsku prijestolonasljedničku titulu). Inuitska plemena u Kanadi nazivaju ga Attaniout Ikeneego, što znači "sin velike poglavice".
Od 20. travnja 2011. najstariji je prijestolonasljednik u povijesti britanske monarhije[1].
Djetinjstvo
Rođen je u Buckinghamskoj palači u Londonu.
Dana 15. prosinca iste godine u Buckinghamskoj palači krstio ga je Geoffrey Fisher, tada kanterberijski nadbiskup. Među njegovim kumovima su bili njegovi djed i pradjed, George VI. i kraljica Mary, te tetka Margareta i Haakon VII. Norveški.
Kako je Charles bio sin kćeri kralja Georgea VI., u trenutku rođenja nije bio kraljević. Kralj George VI. nije imao sinova, te je, kako bi djeci svoje najstarije kćeri i presumirane nasljednice omogućio pravo na titule kraljevića i oslovljavanje sa Vaša kraljevska visosti, izdao kraljevski patent 22. listopada 1948. godine. Isti patent nije omogućio prinčevsku titulu i oslovljavanje djeci kraljeve mlađe kćeri, kraljevne Margarete.
Mladost
Godine 1952. umro je kralj Geoge VI. i krunu je naslijedila Charlesova majka, što ga je odmah učinilo vojvodom Cornwalla i vojvodom Rothesaya. Prisustvovao je majčinoj krunidbi 1953. godine u Westminsterskoj opatiji, sjedeći pored svoje bake, Elizabeth Bowes-Lyon.
Kao i ostala kraljevska djeca, za odgoj i obrazovanje princa Charlesa bila je zadužena guvernata. Godine 1955. kraljica Elizabeta II. je prekinula tradiciju objavivši da će njen sin pohađati javnu školu, a ne imati privatne tutore. Svoje obrazovanje završio je u privatnom internatu na sjeveru Škotske. Za razliku od prethodnih britanskih prijestolonasljednika, princ Charles nije pohađao vojnu školu.
Titulu princa Walesa dobio je 26. srpnja 1958. godine, a formalna investitura održana je tek 1. srpnja 1969. godine u Walesu.
Ranih 1980-ih princ Charles je izrazio želju da postane generalni guverner Australije, ali australski ministri se nisu složili i ideja je odbačena.
Brakovi
Princ Charles se ženio dva puta; prvi put 1981. godine, i drugi put 2005. godine.
Brak sa Dianom Spencer
Princ Charles je upoznao Dianu Spencer 1977. godine, a njihova romansa započela je u ljeto 1980. godine. Diana je odmah postala meta paparazza. Princ ju je zaprosio u veljači 1981. godine, nakon što je dobio neophodno majčino odobrenje, i ona je pristala.
Vjenčanje je održano 29. srpnja 1981. godine, pred 3500 gostiju i 750 000 000 gledatelja širom svijeta. Prisutni su bili svi europski monarshi, osim kralja Juana Carlosa, koji je odlučio neprisustvovati vjenčanju zbog razmirica sa Ujedinjenim Kraljevstvom oko teritorija na Gibraltaru. Prisustvovali su i europski predsjednici, sa izuzetkom grčkog predsjednika (koji je odbio doći jer je zbačeni grčki kralj, Konstantin II., prinčev osobni prijatelj i rođak sa očeve strane, u pozivnici nazvan kraljem Grka) i irskoga predsjednika (koji je odbio doći zbog razmirica sa Ujedinjenim Kraljevstvom po pitanju Sjeverne Irske).
Iz braka su rođena dva sina, princ William i princ Henry.
Brak je ubrzo postao problematičan. Za njegov raspad Charlesovi prijatelji okrivljavali su Dianu i nazivali je mentalno nestabilnom, dok su mediji uglavnom kao krivca predstavljali Charlesa. Charles je ponovo ušao u vezu sa svojom bivšom djevojkom, Camillom Parker-Bowles. Brak Charlesa i Diane se počeo raspadati pet godina nakon vjenčanja.
U prosincu 1992. godine u parlementu je objavljen formalan rastanak para. Njihov brak je formalno završio razvodom 28. kolovoza 1996. godine. Godinu dana kasnije, dana 31. kolovoza 1997. godine, bivša princeza Walesa je poginula u prometnoj nesreći.
Brak sa Camillom Parker-Bowles
Brak sa Charlesovom bivšom djevojkom i ljubavnicom za vrijeme braka sa Dianom je bio kontroverzno pitanje; oboje su bili razvedeni, ali problem je predstavljao Camillin razvod zato što je njen bivši suprug bio živ. Naime, Engleska Crkva, čiji poglavar Charles treba postati u budućnosti, nije priznavala razvod, te je u njenim očima Camilla bila još uvijek u braku sa svojim prvim mužem. S druge strane, onaj tko nije priznavao Charlesov razvod nakon Dianine smrti vidio ga je kao udovca.
Dana 10. veljače 2005. godine objavljeno je da će kraljević Walesa oženiti Camillu Parker-Bowles 8. travnja iste godine u dvorcu Windsor, te da će ceremonija biti građanskog tipa. Lokacija je kasnije promijenjena, iz bojazni da bi dvorac Windsor zbog civilnog vjenčanja princa Walesa mogao biti otvoren ostalim građanima za vjenčanja, te je izabran Guidhall. Dana 4. travnja vjenčanje je odgođeno za 9. travnja kako bi princ Walesa imao vremena prisustvovati sahrani pape Ivana Pavla II.
Po njihovom vjenčanju objavljeno je da Camilla, iako joj je to zakonski omogućeno, ne će koristiti titulu princeze od Walesa, pošto se ta titula još uvijek vezala uz ime Charlesove prve supruge. Isto tako je objavljeno da Camilla neće koristiti titulu kraljice kada Charles postane kralj, već da će biti oslovljavana kao princeza-pratilja. Međutim, ako parlament ne izda poseban zakon koji određuje njen status, ona će zakonski biti kraljica.
Izvori
- ↑ www.bbc.co.uk, "Prince Charles becomes longest-serving heir apparent, " objavljeno 20. travnja 2011., pristupljeno 28. veljače 2013.