Cetinski sabor, zbor hrvatskog plemstva održan u Cetingradu 31. prosinca 1526. i 1. siječnja 1527., na kojem je nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića u bitki na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. za hrvatskoga kralja izabran austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsburški. Izbor je potvrđen pisanom poveljom, poznatom pod nazivom Cetingradska ili Cetinska povelja, koju su napisali i svojim pečatima ovjerili vodeći hrvatski velikaši. Sa svoje strane, Ferdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice Hrvatskoga Kraljevstva, obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde.
Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor 6. siječnja 1527. u Dubravi kraj Vrbovca (zapadno od Čazme) izabrao za kralja Ivana Zapolju, nakon čega je uslijedilo razdoblje građanskog rata, koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao prodiranje i donio im nove osvajačke uspjehe.
Pozadina
Smrt ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika II. i teški vojni poraz na Mohačkom polju 1526. godine nametali su politici hrvatskog i ugarskog plemstva tri važna zadatka: izbor novoga kralja, okupljanje snaga i nastavak borbe protiv Turaka. Veći dio hrvatskog plemstva smatrao je da je potrebno povezivanje s Austrijom zbog djelotvornije obrane od Turaka i stoga su odlučili da austrijskog nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga izaberu za kralja.
Slavonski su staleži stoga na svom saboru 23. rujna 1526. u Koprivnici zaključili poslati mu izaslanstvo te je 10. studenog 1526. sklopljen ugovor između nadvojvode Ferdinanda i kneza Krste Frankopana o Ferdinandovu pristajanju da brani hrvatske prostore i prizna postojeće povlastice hrvatskoga plemstva.
Sabor
|
| |
Štit na Velikom pečatu Ujedinjenoga Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (1527.) prvi je hrvatski šahirani grb uporabljen u diplomatske svrhe, koji na službenome dokumentu simbolizira hrvatsku državu prigodom izbora suverena. Pečat svojim izgledom odaje da je po svoj prilici izrađen na brzinu i upravo za tu važnu prigodu. Desno je računalno obrađen hrvatski grb s pečata.
| ||
Sabor je potom sazvan za zadnji dan godine, 31. prosinca 1526. u Cetinu. Austrijska i hrvatska strana najprije su razmotrile prava na temelju kojih bi Ferdinand mogao postati hrvatskim kraljem i utvrdili da takvo pravo postoji. Potom su hrvatski staleži istakli svoja prava i prava Hrvatske Kraljevine, koja bi Ferdinand I. trebao priznati i poštovati, te kad su i u tome postigli suglasje s poslanicima nadvojvode Ferdinanda, prišli su izboru i taj izbor Ferdinanda za hrvatskoga kralja svečano proglasili na samu Novu godinu, na misi održanoj u samostanskoj crkvi franjevačkog reda male braće.
Tim istim činom proglašenja Ferdinanda I. za hrvatskoga kralja proglašena je i njegova supruga Ana hrvatskom kraljicom. U izbornoj ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526. u Požunu, izabrali Ferdinanda za kralja prema zakonima i pravima Kraljevstva Ugarskoga, da je Ferdinand već više godina potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske, te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu cijele Kraljevine Hrvatske, davši pritom njima i njihovim nasljednicima prisegu dužne vjernosti i poklonstva.
Povelja, koju su tom prilikom potpisali hrvatski velikaši i predstavnici Ferdinanda Habsburškog (Pavao Oberstain, Nikola Jurišić, Ivan Katzianer i Ivan Pichler) jedan je od najvažnijih dokumenata hrvatske državotvornosti i pohranjena je u Austrijskom državnom arhivu u Beču. Povelju su sa svojim pečatima potvrdili: Andrija Tuškanić, Ivan Karlović, Nikola Zrinski, otac Nikole Šubića Zrinskog "Sigetskog", Juraj Frankopan, Vuk Frankopan i Stjepan Blagajski. Na sredini se nalazi pečat Kraljevine Hrvatske sa 64 crveno-bijela polja.
Podrobniji članak o temi: Cetingradska poveljaFerdinand je obećao poštovati i štititi postojeća prava i povlastice Hrvatskoga Kraljevstva, obvezao se o svojem trošku uzdržavati 1.000 konjanika i 200 pješaka i održavati hrvatske protuturske utvrde. Nasuprot odlukama Cetinskog sabora, Slavonski je sabor u Dubravi kraj Vrbovca izabrao za kralja 6. siječnja 1527. Ivana Zapolju, nakon čega je uslijedilo razdoblje građanskog rata, koji je u velikoj mjeri oslabio vojno-obrambenu snagu Hrvatskoga Kraljevstva te Turcima olakšao prodiranje i donio nove osvajačke uspjehe.
Poveznice
Unutarnje
- Cetingradska povelja
- Hrvatsko-dalmatinski sabor
- Stogodišnji hrvatsko-turski rat
- Građanski rat u Hrvatskoj i Ugarskoj 1527. - 1538.
Vanjske
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija - Cetinski sabor
- Hrvatski sabor - Povijest: Sabor u Cetinu 1527. godine
- Mario Jareb, Hrvatski nacionalni simboli, Alfa d.d., Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2010., str. 18.