Cascata delle Marmore
Predložak:Infookvir vodopad Cascata delle Marmore (tal. preko lat. za „Mramorni slap”) ili Slapovi Marmore najviši su umjetni slap na svijetu i među najvišima u Europi, s ukupnim padom od 165 m podijeljenim u tri slapa.[1] S kontroliranim tokom, formiraju ga rijeke Velino i Nera, pritoke Tibera. Nalazi se u Terniju, u regiji Umbrija (oko 7 km od centra grada), gotovo na kraju kulturnog krajolika doline Valnerine. Dio je Parka rijeke Nere (Parco Fluviale del Nera).[2]
Ime je dobio od zaseoka Marmore latinski: mramor u kojem se nalazi.
Od 2006. godine, zajedno s dolinom Valnerinom, nalazi se na popisu kandidata za upis na UNESCO-ov popis svjetske baštine pod nazivom „Cascata delle Marmore i Valnerina: Samostanska nalazišta i drevni hidrogeološki melioracijski radovi”.[3]
Povijest
U davna vremena, rijeka Velino punils je močvaru u dolini Rieti. Godine 271. pr. Kr., kako bi zaustavio poplave u dolini Sabine i povratio zemljište (te eventualno uklonio navodnu prijetnju malarije obližnjem gradu Rietiju), rimski konzul Kurije Dentat naredio je izgradnju kanala (Cavo Curiano) kako bi preusmjerio stajaću vodu preko litice u blizini Marmorea, usmjeravajući je tako u rijeku Neru ispod.[4]
Nedostatak održavanja kanala rezultirao je smanjenjem protoka što je na kraju omogućilo ponovnu pojavu močvare. Godine 1422. papa Grgur XII. naredio je izgradnju novog kanala kako bi se obnovio izvorni tok (Gregorijanski jarak ili Rietijev jarak). Godine 1545. papa Pavao III. naredio je izgradnju novog kanala (Pavlinski jarak), kojega je izveo arhitekt Antonio da Sangallo Mlađi. Plan je bio proširiti Kurijev jarak i izgraditi regulacijski ventil za kontrolu protoka. Dovršio ga je arhitekt Giovanni Fontana 1598. godine, a papa Klement VIII. otvorio je novo djelo i nazvao ga po sebi: Klementinski jarak. Tijekom sljedeća dva stoljeća, kanal i Nera često su stvarali probleme s poplavama za dolinu ispod. Godine 1787. papa Pio VI. naredio je arhitektu Andrei Viciju da modificira skokove ispod slapova, dajući slapovima njihov sadašnji izgled i konačno rješavajući većinu problema.
Lord Byron posjetio je slap i spomenuo ga u narativnoj poemi Hodočašće Childea Harolda, objavljenoj između 1812. i 1818. godine.[5]
Slapovi Marmore danas
Tok rijeke djelomično je skrenut zbog hidroelektrana koje su opskrbljivale nekoliko važnih industrija. Većina tih industrija izgrađena je između 1920. i 1930. godine nakon razvoja električne tvrtke Terni.[3] Danas se voda u kanalima iznad slapova obično se preusmjerava u hidroelektranu Galleto (osnovana 1929.), smanjujući protok preko slapova. Obično se samo dio vode iz rijeke Velino ( prosječni protok 50 m³/s) preusmjerava prema slapovima (oko 30%, što je ekvivalentno približno 15 m³/s). Jezero Piediluco, smješteno iznad slapova, djeluje kao rezervoar za ovu elektranu. Kako bi upravljali radom elektrane i udovoljili potrebama turista, slapovi rade po utvrđenom rasporedu. Slapovi obično teku od 12:00 do 13:00, a zatim od 16:00 do 17:00 sati svaki dan, s produženim radnim vremenom za vrijeme praznika.[6] Akustični signal upozorava na otvaranje regulacijskih vrata i u roku od nekoliko minuta protok se povećava dok ne vrati svoj poznati izgled. Pristup parku moguć je odozdo (donji vidikovac) i odozgo (gornji vidikovac) uz naknadu. Nekoliko staza križa se parkom, a moguće je pješačiti između dva vidikovca, i uzbrdo i nizbrdo.
Izvori
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Cascata delle Marmore]] |
Vanjske poveznice
- ↑ The World's Tallest Artificial Waterfall, Atlas Obscura (eng.) Pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ Cascata delle Marmore, Casale Colline Dolci, Umbria, 1. prosinca 2017. (eng.) Pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Cascata delle Marmore and Valnerina: Monastic sites and ancient hydrogeological reclamation works, UNESCO (eng.) Pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ Adalgisa Guglielmino, Enrico Scarici, Alessandro De Santis, Christoph Bückle, Study on flora and Auchenorrhyncha biocenoses (Insecta Hemiptera) in moist areas considered restricted relics of the ancient Lacus Velinus in the provinces of Terni and Rieti (Umbria and Latium, Italy) (PDF), Biodiversity Journal, 8 (1): 152., ožujak 2017. (eng.) Pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ Rob McFarland, Marmore Falls, Umbria: Italy's most romantic waterfall is worth a hike, The Sydney Morning Herald, 2. rujna 2023. (eng.) Pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ Radno vrijeme - Cascata delle Marmore, službena web stranica (tal.) Pristupljeno 9. rujna 2026.