Cai Lun

Otisak iz doba Qinga koji prikazuje Caija kao zaštitnika proizvodnje papira, 18. stoljeće.

Cai Lun (kineski: 蔡伦, dvorsko ime Jingzhong kineski: 敬仲; oko 50.–62. – 121.) bio je kineski eunuh i dvorski službenik Istočne Han dinastije. U povijesti zauzima ključno mjesto zbog svojih inovacija u razvoju papira, jer je u proces izrade dodao koru drveta, konopljine vlakne i stare krpe, čime je omogućio masovnu proizvodnju i kasniji svjetski razvoj papira. Iako se tradicionalno smatra izumiteljem papira, arheološki nalazi pokazuju da su raniji oblici papira postojali već u 3. stoljeću pr. Kr., pa se Cai Lunovo postignuće zapravo odnosi na usavršavanje i standardizaciju procesa.

Život

Cai Lun je rođen u zapovjedništvu Guiyang (današnji Leiyang u kineskoj pokrajini Hunan). Na carski dvor u Luoyangu došao je oko 75. godine, gdje je služio kao komornik cara Minga iz dinastije Han. Kasnije je postao carskim glasnikom pod carem Zhangom.

Kako bi pomogao carici Dou u postavljanju njezina posvojenog sina za prijestolonasljednika, Cai je ispitao dvorske pratilje Song i njezinu sestru, koje su potom počinile samoubojstvo. Kada je 88. godine na prijestolje stupio car He, carica Dou nagradila je Cai Luna s dvije visoke funkcije: središnji savjetnik, što je tada bila najviša pozicija dostupna eunusima, te je postao upravitelj Carske radionice, gdje je nadgledao proizvodnju instrumenata i oružja.

Unatoč padu Douove obitelji nakon carevog državnog udara 92. godine, Cai nije bio pogođen njihovim padom. Naprotiv, njegova se uloga proširila – bio je zadužen za izradu ceremonijalnog oružja, a prema djelu Knjiga kasnijeg Hana, njegovi su radovi bili iznimne kvalitete.

Unapređenje izrade papira

Godine 105. Cai Lun je znatno poboljšao postupak izrade papira koristeći smjesu od kora drveta, konopljina otpada, starih krpa i ribarskih mreža. Time je nastao tanji, glađi i jeftiniji materijal koji je ubrzo zamijenio dotadašnje bambusove i drvene pločice na kojima se pisalo. Zbog tog izuma stekao je veliku slavu i bogatstvo u carstvu.

Nakon toga, njegova je inovacija postala široko rasprostranjena i temelj razvoja pisma, književnosti i znanosti u Aziji i kasnije u cijelom svijetu. Papir se ubrzo počeo koristiti u Kini, zatim preko Srednje Azije proširio prema Bliskom istoku i Europi.

Kasniji život i smrt

Godine 110. Cai Lun je, pod vladavinom carice majke Deng Sui, imenovan da nadgleda stotinu učenjaka koji su pripremali novu izdanu verziju Pet klasika. Za svoju dugogodišnju službu carica ga je 114. godine nagradila naslovom markiza i dodijelila mu nasljedni posjed u mjestu Longting, Yangxian.

Nakon smrti carice Deng 121. godine, Cai je optužen zbog svoje ranije uloge u smrti careve bake, pratilje Song, te je pozvan pred carsko Ministarstvo pravde. Očekujući smrtnu kaznu i posramljen situacijom, počinio je samoubojstvo iste godine u Luoyangu, gradu u kojem je proveo gotovo cijeli svoj odrasli život.

Nasljeđe

Cai Lunova poboljšanja u izradi papira imala su golem utjecaj na povijest čovječanstva. Smatra se jednim od četvorice tvoraca tzv. Četiriju velikih kineskih izuma – kompasa, baruta, papira i tiskarstva – te je jedini među njima čije je ime poznato.

U Kini se Cai Lun časti kroz štovanje predaka. Njegov lik čest je u kineskoj mitologiji i narodnoj predaji, a njegovo rodno mjesto Leiyang i danas je važno središte proizvodnje papira.