Ca 'd'Oro

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Ca' d'Oro facciata.jpg
Glavno pročelje palače Ca' d'Oro na Canal Grande

Ca' d'Oro (ispravno bi bilo reći Palazzo Santa Sofia) se drži za jednu od najljepših palača na Canal Grandeu u Veneciji. To je jedna od starijih venecijanskih palača, oduvijek je znana kao Ca 'd'Oro (zlatna kuća) zbog svojih pozlaćenih i višebojnih vanjskih ukrasa koji su nekad resili njeno pročelje.

Povijest palače Ca 'd'Oro

Palača je sagrađena između 1428. i 1430. za obitelji Contarini, koja je dala osam mletačkih duždeva između 1043. i 1676. Nakon izbora na tu funkciju, svaki novi dužd napustitio bi svoj dotadašnji dom i preselio se u Duždevu palaču.

Graditelji Ca d'Oro bili su otac i sin Giovanni i Bartolomeo Bon. To dvoje gotičkih kipara i graditelja otprije su se već dokazali u Veneciji radovima na dekoraciji Duždeve palače, a posebice izvedbom kićene Porta della Carta, i kiparske grupe na njoj - Salomonog suda.

Glavno pročelje Ca 'd'Oro okrenuto je na Canal Grande, izgrađeno je u stilu mletačke cvjetne gotike . Slične zgrade u blizini građene u istom duhu su: Palazzo Barbaro i Palazzo Giustinian. Ovaj elegantni izduženi kićeni stil bio je toliko omiljen među venecijanskim graditeljima da su ga napustili tek pojavom baroka pri kraju 16. stoljeća.

Datoteka:Venezia - Ca' d'Oro 02.jpg
Unutrašnje dvorište Ca' d'Oro

Venecijanska gotika bila je bizantinska po izgledu. Prizemlje Ca 'd'Oro sa svojom otvorenom lođom i kolonadama dozvoljava direktni pristup u predsoblje (portego de mezo) iz kanala. Iznad donje kolonade je zatvoreni balkon iza kojeg je glavni salon palače (piano nobile). Stupovi i lukovi ovog balkona imaju korintske kapitele koji nose red vrlo minuciozno isklesanih otvora u obliku djeteline s četiri lista. U posljednjoj etaži iznad ove je još jedna zatvorena lođa sličnih obilježja, još prozračnija i nježnije izvedena. Najednostavnije bi za stil Ca' d'Oro mogli reći: - to je spoj između srednjovjekovne gotičke katedrale i džamije. Vanjsko kićeno pročelje palače uopće ne da naslutiti, da je i Ca' d'Oro zapravo sagrađen (kao i većina drugih mletačkih palača) oko malog unutrašnjeg dvorišta.

Pogreška pri izradbi sličice:
Pogled na Ca' d'Oro i okolne zgrade s kanala

Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine, Ca' d'Oro' je promijenila vlasnike nekoliko puta. Jedan od vlasnika u 19. stoljeća, bila je baletna plesačica Marie Taglioni, ona je uklonila gotičko stubište u unutrašnjim dvorištu, i srušila kitnjaste balkone u unutrašnjem dvorištu (danas bi se to držalo za čin vandalizma).

1922. godine palaču Ca' d'Oro poklonio je državi njezin posljednji vlasnik i spasitelj baron Giorgio Franchetti koji ju je kupio 1894.. Nakon toga uslijedile su opsežne restauracije, uključujući rekonstrukciju stubišta, danas je palača Ca' d'Oro otvorena za javnost kao galerija.

U galeriji Franchetti - Ca 'd'Oro, izložene su slike; Mantegne, Tiepola, Pontorma, van Dyck, Guardia, skulptura Tullio Lombardo, i ostaci fresaka kojim su Giorgione i Tizian oslikali pročelje Fondaco dei Tedeschi.

Vanjske poveznice

Literatura

Richard J Goy: The House of Gold, Cambridge, 1992