Burkillanthus
| Burkillanthus | |
|---|---|
| B. malaccensis B. malaccensis | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Aurantioideae |
| Rod: | Burkillanthus Swingle |
| Vrsta: | B. malaccensis |
| Dvojno ime | |
| Burkillanthus malaccensis (Ridl.) Swingle | |
Burkillanthus monotipski je rod rutovki iz podporodice Aurantioideae. Jedina prihvaćena vrsta je Burkillanthus malaccensis (Ridl.) Swingle, koju je Ridley prvotno opisao 1922. kao Citrus malaccensis Ridl. Swingle je ime roda najavio 1938. bez opisa, a valjano ga opisao 1939. u Journal of the Arnold Arboretum 20: 255; novu kombinaciju B. malaccensis objavio je na str. 257. Kew danas prihvaća rod i vrstu, a Citrus malaccensis navodi kao jedini sinonim vrste.[1]
Etimologija
Rod je Swingle nazvao u čast britanskog botaničara Isaaca Henryja Burkilla (1870.–1965.), nekadašnjeg ravnatelja Singapurskog botaničkog vrta. Swingle posebno ističe Burkillovo veliko poznavanje biljaka Malajskog poluotoka i njegovo djelo Dictionary of the Economic Products of the Malay Peninsula, kao i ranije bilješke koje je Burkill objavio upravo o ovoj neobičnoj biljci. Epitet malaccensis odnosi se na Malaccu (Malaku), gdje su prikupljeni prvi poznati primjerci.[2] Od narodnih naziva NParks navodi limau hantu, rumutuat i engleski Malay ghost-lime; sam Swingle bilježi limau hantu te sumatranski naziv djeroek oetan.[3]
Opis
Biljka je zimzeleno stablo visoko približno 14–15 m, sive do sivosmeđe kore. Grančice su gole i valjkaste, a deblo i grane mogu nositi snažne, ravne pazušne trnove, pojedinačne ili u paru; starije plodonosne grane katkad su bez trnova. Listovi su neobično promjenjivi, jednolisni, dvolisni ili trolisni, pri čemu prevladavaju jednolisni i dvolisni. Peteljke su zglobno spojene s liskama, pri osnovi zadebljale te usko okriljene ili samo obrubljene. Liske su široko lancetaste do eliptično-lancetaste, tanke ali pomalo kožaste, s 12–18 parova izrazitih gotovo usporednih bočnih žila. Završna liska može doseći oko 27 × 11,5 cm, dok su bočne znatno manje.[2]
Cvjetovi su dvospolni i razmjerno veliki, promjera oko 5–6 cm, skupljeni po jedan do četiri u pazušcima listova. Čaška ima pet gotovo do osnove slobodnih, lancetastih lapova s velikim uljnim žlijezdama. Latica je pet, usko lopatičaste su i duge oko 20–25 mm. Prašnika je 10, s dugim slobodnim nitima. Plodnica je izdužena, peteropretinčasta, a u svakom se pretincu nalazi čak 22–24 sjemena zametka, poredana u dva reda. Vrat tučka dug je gotovo koliko i sama plodnica, a završava spljoštenom kuglastom njuškom.[2]
Plod je jedna od najupečatljivijih osobina roda. Velik je i jajast, približno 10–11 × 8–9 cm, s tankom vanjskom korom gusto prošaranom uljnim žlijezdama, ispod koje se nalazi tvrd, gotovo drvenast mezokarp. Unutrašnjost je peteropretinčasta. Mjehurići pulpe nisu nalik sočnim mjehurićima pravih agruma: široko su pričvršćeni, cilindrični do batinasti, debelih poluprozirnih stijenki i vjerojatno ispunjeni sluzi. Brojne velike sjemenke uronjene su u sluzavu masu; duge su oko 22–27 mm, imaju tanku papirastu sjemenu lupinu i samo jedan zametak. Swingle je upravo neobičnu unutarnju građu ploda smatrao jednim od glavnih razloga za izdvajanje biljke iz roda Citrus.[2]
Stanište i rasprostranjenost
Vrsta raste u primarnim i sekundarnim tropskim šumama, na padinama i hrptovima te uz obale potoka. NParks navodi prirodni areal na Sumatri, Malajskom poluotoku i u Sarawaku, dok Kew danas navodi samo Malaju i Borneo. Zanimljivo je da je Swingle još 1939. proučavao plodonosni materijal iz Asahana u sjevernoj Sumatri, uz napomenu da se današnji Kewov popis razlikuje.[3]
Ostalo
2023. Ispitivani su heksanski, metanolni i kloroformski ekstrakti kore, sjemenki, ploda, pulpe i listova protiv više ljudskih patogenih bakterija. Kod B. malaccensis kloroformski ekstrakt ploda dao je najveću zonu inhibicije protiv meticilin-rezistentnog Staphylococcus aureus (MRSA), oko 13 mm. Rezultati su laboratorijski i ne znače dokazanu terapijsku djelotvornost biljke.[4]
U radu iz 2022. pokazao je da metanolni ekstrakt kore inhibira rast S. aureus, Escherichia coli i Pseudomonas aeruginosa, dok je kloroformski ekstrakt endokarpa pojačavao djelovanje imipenema protiv rezistentnog Acinetobacter baumannii. Iz biljke su pritom izolirana dva spoja, werneria chromene i dihydroxyacidissimol. Daljnji antivirusni dio tog rada bio je računalno modeliranje vezanja spojeva za proteine SARS-CoV-2, pa ga ne treba predstavljati kao dokaz antivirusnog djelovanja u živom organizmu.[5]
Sinonimi
Homotipski:
- Citrus malaccensis Ridl. in Fl. Malay Penins. 1: 359 (1922)
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Clymenia and Burkillanthus, New Genera Also Three New Species of Pleiospermium (Rutaceae—Aurantioideae), pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ 3,0 3,1 Flora & Fauna Web, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ Antibacterial and Antibiotic Potentiating Capabilities of Extracts Isolated from Burkillanthus malaccensis, pristupljeno 16. kolovoza 2026.
- ↑ and Characterization of Werneria Chromene and Dihydroxyacidissimol from Burkillanthus malaccensis (Ridl.) Swingle, pristupljeno 16. kolovoza 2026.