Buldožer (sastav)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Buldožer
Osnivanje1975.
MjestoLjubljana
Žanr/oviprogresivni rock, Rock
Djelatno razdoblje1975. - do danas
Producentska kućaPGP RTB, Helidon, Ljubljana
Članovi (članice)
Boris Bele
Janez Zmazek
Andrej Veble
Borut Činč
Dušan Vran - Cika
Bivši članovi
Marko Brecelj
Štefan Jež
Uroš Lovšin
Tone Dimnik (Čoč)
Vili Bertok
Davor Slamnig
Ven Jemeršič

Buldožer je bio slovenski progresivni rock sastav, popularan u tadašnjoj Jugoslaviji kasnih 1970-ih i 1980-ih, koji je većinu svojih pjesama otpjevao na hrvatskom jeziku i manji dio na slovenskom.

Oni su kombinirali tada trendovski simpho rock sa otkačenim i divljim humorom u stilu Franka Zappe.

Povijest sastava

Sastav je nastao 1975. u Ljubljani, kad se pjevač i skladatelj Marko Brecelj pridružio grupi Sedem svetlobnih let koju je vodio pjevač Boris Bele. Uz njega u prvoj izvornoj postavi bili su; Borut Činč klavijature vokal, Andrej Veble bas-gitara, Uroš Lovšin solo gitara i Stefan Jež bubnjar.[1] Nakon zapaženog nastupa na zagrebačkom BOOM festivalu, dobili su ponudu od Jugotona za snimanje ploče, ali su oni to odbili i potpisali ugovor s beogradskim PGP RTBom i snimili svoj prvi album Pljuni istini u oči. Nakon tog su uzdizani u zvijezde, osobito od strane tadašnjih zagrebačkih rock kritičara Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka, - dok su neki ostali hladni na njih ili su im čak išli na živce. Potom su se zaredali njihovi nastupi po brojnim klubovima; osobito su često svirali po Zagrebu (Kulušić).

I drugi njihov album Zabranjeno plakatirati, trebao je izdati u studenom 1976. PGP RTB ali su to oni odbili napraviti zbog spornih tekstova. Godinu dana kasnije je snimljeni materijal otkupila ljubljanska diskografska kuća Helidon i u studenom 1977. konačno izdala album. Njihov treći album Živi bili pa vidjeli bio je soundtrack za hrvatski istoimeni film redatelja Bruna Gamulina i Milivoja Puhlovskog. Za tu glazbu su Buldožeri dobili Zlatnu Arenu za glazbu na Festivalu igranog filma u Puli.[2] Tad ih je napustio pjevač Marko Brecelj koji je želio nastaviti solo karijeru, tako da je otada Bele preuzeo ulogu frontmana sastava. I on je nastavio u breceljevskom stilu sa ekscesima i provokacijama na javnim nastupima.

Njihov četvrti album Izlog jeftinih slatkiša bio je njihov najuspješnije prodavani uradak, s tog albuma su kao singl ploča izašle njihove vjerojatno najpopularnije pjesme Žene i muškarci i Slovinjak punk. Nakon tog izdali su dvostruki album Ako ste slobodni večeras, koji je bio opća zezancija, stanke između pjesama popunili su intervjui Dražena Vrdoljaka sa "publikom" oko buldožerovskih glavnih tema; seksa, droga i Gorana Bregovića. S tog albuma vrijedno je spomenti njihov prepjev Chuck Berryevske uspješnice "Roll Over Beethoven", koju su oni preslovili u "Ko jebe Buldožer" i stihove iz Pink Floydovske uspješnice "Another Brick in the Wall" koji su oni otpjevali uz crnogorsku narodnu "Oj, svijetla majska zoro". Pri kraju 1980-ih sastav se počeo osipati i sve manje raditi, da bi potpuno prestali raditi 1990-ih, iako se oni službeno nisu nikad raspali.

Nakon 11-godišnje stanke sastav se je ponovno okupio 2006. te su održali koncert na ljubljanskim Križankama 23. rujna 2006., potom su nastupili u zagrebačkom klubu Boogaloo 15. listopada. U Beogradu su 23. rujna 2006. izdali kompilacijski CD Lik i djelo, sa svim svojim uspješnicama.

Diskografija

Članovi sastava

1975.

1977.

1979.

1980.

1981.

1990.

Ponovno okupljen sastav 2006.

Izvori

  1. Buldozer Biography, Sead Fetahagić, Progarchives.com
  2. Racman Buldožer: Živi bili pa vidjeli (pristupljeno 17. veljače 2016.) (slovenski)
  3. IMDb Buldozer (pristupljeno 17. veljače 2016.)
  4. Racman Buldožer: Ako ste slobodni večeras (pristupljeno 25. listopada 2015.)

Vanjske poveznice