| ||||||||||||||||||||
| ||||||||||||||||||||
Brezov djed (Leccinum scabrum) jestiva je gljiva iz roda Leccinum. Raste samo uz breze.
Opis
- Klobuk je širok od 5 do 15 cm, u početku je polukuglast, zatim se lagano širi te postaje nisko konveksan. Kožica je klobuka baršunasta i suha, a za vlažna vremena mazava. Može biti siv, sivosmeđ ili žutosmeđ, pod starost bljeđi.
- Cjevčice su duge, u početku bijele, ubrzo sivkaste. Rupice su sitne, okrugle, boje kao i cjevčice, pod pritiskom nakon nekoliko minuta posmeđe.
- Stručak je visok 8 - 15 cm, a debeo 1 - 2 cm, cilindričan, pun, čvrst i bjelkast. Pri dnu je nešto zadebljan. Cijelom je dužinom prekriven tamnosmeđim ili crnkastim čehicama. Pod starost prilično vitak.
- Meso je bjelkasto-sivkasto, u klobuku postane prilično mekano, u stručku tvrdo. Ugodna je mirisa i okusa.
- Spore su duguljaste, glatke, žućkaste, veličine 13 - 20 x 5 - 6 μm. Otrusina je duhanski smeđa.
Stanište
Brezov djed raste ljeti i ujesen u listopadnim šumama, u mikorizi s brezama. Prilično je česta vrsta.
Upotrebljivost
Brezov je djed vrlo dobra gljiva koja se može pripremati na razne načine. Stručak je, osobito pod starost, pretvrd pa ga valja odbaciti.
Sličnosti
Grabov djed (Leccinum griseum) raste u grabovoj šumi i meso na prerezu pocrni. Topolov djed (Leccinum duriusculum) raste ispod topola i meso na prerezu najprije pocrveni, zatim plavi i na kraju pocrni. Uz breze rastu i ove vrste: šaroliki djed (Leccinum variicolor) ima crnkastosmeđ klobuk, koji je mjestimice krem pjegav, meso na prerezu najprije postane ružičasto, a osnova se stručka obično oboji tamnoplavo ili plavozeleno; crni djed (Leccinum melaneum) ima gotovo crn klobuk, a osnovna je boja stručka sivkasta ili crnkasta, ne bjelkasta, a stručak je prekriven vrlo gustim crnim čehicama; Leccinum roseofractum sinonim je za brezova djeda, koji ima kestenjastosmeđ i maglasto pjegav klobuk i meso koje na prerezu postaje crvenkastoružičasto.
Narodni nazivi
Pravi djed, obični hrapavac, dedek.