Branko Stinčić
| Branko Stinčić | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Branko Stinčić | |
| Nadimak | Stina | |
| Rođenje | 17. prosinca 1922. | |
| Smrt | 12. listopada 2001. | |
| Položaj | Vratar | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1942. – 1945. 1945. 1946. – 1950. 1950. – 1954. 1954. – 1956. |
Pekarski Trešnjevka Mornar Hajduk Dinamo Lokomotiva |
60 (0) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1951. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
1 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Branko Stinčić (Zagreb, 17. prosinca 1922. - Zagreb, 12. listopada 2001.), Hajdukov vratar sa ukupno 74 nastupa za Bile. Na vratnice je stao prvi puta u zagrebačkom klubu Pekarski, što je bio klub pekarskih zanatlija. Od 1942. do 1945. brani za zagrebačku Trešnjevku, a zatim za novoformirani klub Dinamo.
Do Hajduka će doći zahvaljujući tome što će biti pozvan na služenje vojnog roka u Splitu, gdje isprva brani za Mornara gdje su ga uočili Hajdukovi stručnjaci sa Lukom Kaliternom, te je od 1946. prvi vratar Splićana i osvaja te godine prvenstvo Narodne Republike Hrvatske.
U sezoni 1948/49 na golu ga smjenjuje perspektivni vratar Vladimir Beara koji će postati najveći golman hajduka svih vremena, i za kojega je Lav Jašin kad je primao nagradu za najboljeg vratara na svijetu izjavio za mene je najbolji vratar na svijetu Vladimir Beara[1].
Za Hajduk nastupa od 1946. do 1949. godine, nakon čega se vraća u Zagreb i pristupa Dinamu. Njegov sin Želimir branio je za Dinamo i reprezentaciju Jugoslavije. Branko Stinčić sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj.