Branko Cikatić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Branko Cikatić
Datum rođenja 3. listopada 1954.
Državljanstvo Flag of Croatia.svg
Visina 1,95 m
Težina 98 kg
Stil kickboxing, muay thai, shotokan karate, taekwondo
Trener Thom Harnick
Rang plavi pojas u judu
crni pojas u shotokanu
crni pojas u taekwondou
Godine aktivnosti (1972. - 1999.)
Ukupno borbi 98
Pobjeda 92
Poraz 5
Neriješeno 1

Branko Cikatić (Split, 3. listopada 1954.Solin, 23. ožujka 2020.) bio je hrvatski kickboksač, prvi pobjednik turnira K-1 Grand Prix u Japanu, 20. travnja 1993. godine. Nadimak mu je bio "Hrvatski tigar".[1]

Životopis i karijera

Do osamnaeste godine posjedovao je crni pojas u taekwondou, karateu i plavi pojas u judu. Nakon toga počinje se baviti boksom, u kojem u 17 borba ostvaruje 16 pobjeda.

Proslavio se 1990-ih borbama u kickboksu i tajlandskom boksu. Među rijetkima koji su ga uspjeli poraziti su Dennis Alexio, Drago Milinković i Don Wilsono.

Godine 1989. njemački časopis "Karate Budo Magazine" dodijelio mu je nagradu "Zlatna rukavica" te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih športova, iza njega su završili Jean-Claude Van Damme i Chuck Norris.

Iznenadio je svijet borilačkih vještina kad je u dobi od 38 godina osvojio prvi K-1 turnir nokautima u sve tri borbe. U završnici dobio je velikog Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i dan danas najstariji borac kojemu je to uspjelo.

U amaterskoj karijeri skupio je 170 borba od toga 152 pobjede (138 nokautom)[nedostaje izvor] (u kojem športu?).

Na temelju iskaza Đina Zekana 7. svibnja 2001. godine Županijski sud u Zagrebu protiv Cikatića je otvorio istragu, zbog navodnog naručivanja ubojstva Mirka Filipovića. Dana 16. veljače 2004. godine Županijsko državno odvjetništvo odustalo je od kaznenog progona Branka Cikatića. U obrazloženju te odluke stoji da je Cikatić logično i razumno obrazložio zašto podatci iz njegovoga privatnoga, športskoga ili poslovnoga životopisa pokazuju da nije razumno zaključiti kako bi on poticao Đinu Zekana na ubojstvo Mirka Filipovića.[2] Osnovao je i zaštitarsku tvrtku Tigar-Cikatić Security, ali je njegov direktor Zvonimir Lučić osnovao vlastitu tvrtku "Zvonimir Security" u koju su prešli većina zaštitara iz Cikatićeve.

Stekao je zvanje diplomiranog profesora kineziologije, suautor je knjige K-1 koja je postala obvezna literatura na Fakultetu športa i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Sarajevu.[3]

Okušao se i u Hollywoodu. Glumio je u filmu "Skyscraper" s Anne Nicole Smith.

Preminuo je u Solinu, 23. ožujka 2020. godine, u 66. godini života.[4][5]

Nagrade i odlikovanja

  • 1989. godine njemački časopis "Karate Budo Magazine" dodijelio mu je nagradu "Zlatna rukavica"
  • Dobitnik je brojnih državnih odlikovanja od kojih se ističe ono predsjednika Franje Tuđmana koji ga je odlikovao Redom hrvatskog trolista za promicanje Hrvatske države u svijetu.

Titule

Profesionalna karijera

  • 1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu
  • 1994. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju
  • 1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju
  • 1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu
  • 1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu
  • 1989. prvak po WKA u kickboksu
  • 1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu
  • 1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu
  • 1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu

Amaterska karijera

  • 1983. europski prvak u Caenu (Full-Contact)
  • 1982. europski prvak u Berlinu (Full-Contact)
  • 1981. europski prvak po organizaciji WAKO u Dublinu -79 kg (full-contact)
  • 1981. svjetski prvak po organizaciji WKKA u Miamiu 79 kg (full-contact)
  • 1980. europski prvak po organizaciji WAKO u Londonu -79 kg (full-contact)
  • 1979. europski prvak po organizaciji WAKO u Milanu -79 kg (Full-Contact)

Izvori