Branko Bevanda
| Branko Bevanda | |
| Branko Bevanda Branko Bevanda | |
| Rođenje | 21. kolovoza 1937. |
|---|---|
| Smrt | 25. lipnja 2008. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Poznat(a) po | motociklistički as i vrhunski ugostitelj |
| Portal o životopisima | |
Branko Bevanda (Mostar, 21. kolovoza 1937. - Rijeka 6. lipnja 2008.), hrvatski motociklistički as i vrhunski ugostitelj.
Životopis
Prva ljubav Branka Bevande bili su motori, brzina strast, a od ranog djetinjstva u Mostaru ostao je vezan uz ugostiteljstvo radeći u gostionici svoga oca. Sredinom pedesetih godina stiže u Rijeku na služenje vojnog roka i tu ostaje sve do svoje smrti. Nakon vojske, Bevanda počinje raditi kao taksist i posvećuje se moto utrkama. U sportskim godinama osam je puta bio prvakom Jugoslavije, a Hrvatske i Slovenije 14 puta. Od profesionalne karijere oprašta se 1978. godine kada je službeno otvorio Automotodrom Grobnik.
Nakon nekoliko godina rada u Njemačkoj, Bevanda se vraća u Rijeku i s prvom suprugom Zdenkom 1971. godine otvara svoj prvi restoran na Biviju, na pola puta između Rijeke i Opatije. Nakon dvije godine, rad nastavlja u Voloskom kraj Opatije, a 2003. seli na opatijski Lido. Rekonstrukcija izazvala je protest riječke Uprave za zaštitu kulturne baštine zbog nepoštivanja konzervatorskih uvjeta prilikom podizanja kata gdje su smještena tri apartmana[1]. U 35 godina rada, restoran “Bevanda” dobio je mnogobrojna strukovna priznanja u zemlji i inozemstvu. Možda je i najznačajnije priznanje "Zlatne ruke" koje mu je Hrvatska obrtnička komora dodijelila za životno djelo 2005. godine[2].. .
Sredinom 90-ih bio je direktor HNK Rijeka.
Krajem ožujka 2007. godine, zajedno sa svojom drugom suprugom Valneom, s kojom je bio suvlasnik tvrtke Bevanda d.o.o., prodao je svoj posao riječkoj tvrtki Vila Perivoj d.o.o., u vlasništvu Zorana Maržića.
Umro je nakon duge i teške bolesti u Riječkom KBC-u u lipnju 2008.