Branka Tafra (Sivša, Tešanj, 1947.), hrvatska sveučilišna rofesorica i jezikoslovka.[1][2]
Životopis
Rodila se je u Sivši kod Tešnja u BiH. Studirala je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu na kojem je diplomirala jugoslavenske jezike i književnost te ruski jezik. Na istoj ustanovi je magistrirala i doktorirala s temama iz povijesti hrvatskih gramatika. Od 1971. radi u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje (prije Zavod za jezik) u Zagrebu. Dvadeset godina radila je na povijesnoj leksikografiji, najprije na završavanju Akademijina rječnika i potom na izradi njegovih dopuna. Objavljuje znanstvene radove ponajviše s temama iz povijesti hrvatskoga jezikoslovlja, te iz leksikologije i leksikografske teorije. Veći broj radova nastao je kao rezultat leksikografskih istraživanja u potrazi za teorijskim utemeljavanjem hrvatske leksikografije.[1]
Djela
Napisala više znanstvenih radova i nekoliko monografija. Područje njena interesa bila je leksikografska teorija, povijest hrvatskih gramatika. Djela:[1][2]
- Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić, Zagreb 1993.
- Jezikoslovna razdvojba, Zagreb 1995.
- Jezikoslovna razlikost, Zagreb, 2022.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Branka Tafra. Metelgrad, FOI. Pristupljeno 24. kolovoza 2025.
- ↑ 2,0 2,1 Jezikoslovna razlikost. Matica hrvatska. Pristupljeno 24. kolovoza 2025.