Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Boris Vajda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Boris Vajda
Datoteka:Boris Vajda.jpg
Rođen/a2. veljače 1933.
Umro/umrla9. ožujka 2015.
Zanimanjeoperni pjevač (basbariton)
AngažmanZGK Komedija
HNK u Zagrebu

Boris Vajda (Novska, 2. veljače 1933.Zagreb, 9. ožujka 2015.) bio je hrvatski operni pjevač (basbariton), dugogodišnji član Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu.

Životopis

Boris Vajda cjelokupno je školovanje završio je u Zagrebu, a solopjevanje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u klasi čuvenoga pedagoga Lava Vrbanića. Još u vrijeme studija istaknuo se u akademskim produkcijama, na studentskim manifestacijama Svibanjske svečanosti, kao i nastupima u glazbenim programima zagrebačkog radija. Kao mlad pjevač bio je angažiran u televizijskim snimkama opernih djela, ekranizacijama opera Suzanina tajna Wolf-Ferrarija, gdje interpretira ulogu grofa Gila, supruga Flutha u Veselim ženama windsorskim Nicolaija, oficira Tomskoga u Pikovoj dami Čajkovskoga, Ramira u Satu Španjolske Ravela i dr. Prvi stalni angažman dobio je u ZGK Komedija, nastupajući u operetama, komičnim operama i glazbenim igrokazima, stječući dragocjena scenska iskustva i odmah se potvrdivši kao izniman interpret u nizu izvrsnih predstava toga zagrebačkog kazališta pedesetih i šezdesetih godina; Pariški život i Lijepa Helena Offenbacha, Moskva Trešnjevka Šostakoviča, Mjesec Orffa, Grof Ory Rossinija, Tajni brak Cimarose, Barun Trenk Albinija, Mala Floramy i Spli’ski akvarel Tijardovića, Momci na brod Zajca, Đerdan Gotovca, Ptičar Zellera i mnogim drugim. U nizu većih i manjih uloga tog repertoara Boris Vajda je uvijek pokazivao krajnji angažman, a svaki je ostvareni lik obogaćivao ljepotom svojega glasa neobične, individualne, prepoznatljive boje, ujednačen u registrima.

Istaknuvši se glasovnim sposobnostima iznimne kvalitete te pokazavši i muzikalnost i dobru tehniku pjevanja, dobio je ponudu od zagrebačke Opere, pa je 1969. godine prešao u ansambl Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje preuzima baritonske i bas-baritonske uloge karakternoga, a osobito komičnoga faha te je, s obzirom na širinu svojih glasovnih mogućnosti, interpretirao Figara u Mozartovu Figarovu piru, Konzula u Puccinijevoj Madame Buteterfly, Krušinu u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, istakavši se osobito kao Levi u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, Bartolo u Rossinijevu Seviljskom brijaču, a ponajviše kao Gotovčev Stanac u istoimenoj operi, sve do odlaska u mirovinu 1991. godine.

Iznimne su bile njegove kreacije u operama Oluja Šuleka, Knez Igor Borodina, Zaljubljen u tri naranče Prokofljeva, Čarobna frula Mozarta, Traviata, Rigoletto i Otello Verdija, Tosca Puccinija, Morana i Mila Gojsalića Gotovca, Carmen Bizeta, Hoffmannove priče Offenbacha, Andrea Chènier Giordana i mnoge druge.

Uloge koje je interpretirao uvijek su potvrđivale njegov izniman glas, bariton neobične ljepote i zvučnosti, izjednačenih registara te solidnu pjevačku tehniku. Stasitom pojavom, veoma ležernim i simpatičnim nastupom, Vajda se predstavljao kao pjevač kojega se rado gleda na sceni, što uvijek bilježi i kritika laskavim priznanjima: Stanac Borisa Vajde glasovno voluminozan, a glumački upravo zaigran / u Tosci Crkvenjak Borisa Vajde postao je već godinama vrhunska scensko-vokalna minijatura/ u ulozi fra Melitonea u Moći sudbine – nenametljivi Boris Vajda, fine pjevačko-scenske uvjerljivost. Upravo je ulogom Verdijeva fra Melitonea proslavio svoj jubilej, 45. obljetnicu umjetničkog rada, 2001. godine na sceni matičnoga kazališta, a iste je godine dobio je i priznanje Zlatno zvono Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.

S matičnom je zagrebačkom Operom nastupao u velikim svjetskim opernim središtima: Tokiju, Osaki, Salzburgu, Pragu, Veneziji, Trstu, Moskvi, Genevi, Ateni, Luxemburgu, Beču, itd.

Ostvarivši pedesetak zapaženih uloga u zagrebačkoj Operi te bogatu koncertnu karijeru, Boris Vajda ostat će upisan kao dio povijesti hrvatskoga operno-glazbenog stvaralaštva. Zagrebačka će operna publika sa simpatijama pamtiti mnoge od njegovih opernih kreacija, a njegove kolege umjetnici i kazališni djelatnici sjećat će se Vajde kao čovjeka koji je uvijek s veseljem, velikom profesionalnošću i kolegijalnošću sudjelovao u radu svojega kazališta, emanirajući oko sebe pozitivnu energiju i dobri duh.

Izvori

Vanjske poveznice

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (http://www.hnk.hr).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.