Boražina
| Boražina | |
|---|---|
 Cvijet boražine | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Rosopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Boraginaceae |
| Rod: | Borago |
| Vrsta: | B. officinalis |
| Dvojno ime | |
| Borago officinalis L. | |
Boražina (oštrolist, ljekoviti oštrolistac, borač, poreč; lat. Borago officinalis L.), jednogodišnja je biljka porijeklom iz Sirije. Smatra se da je domovina borača Mala Azija i područje zapadnog dijela Sredozemlja, ali se uzgaja diljem Mediterana, Male Azije, Europe, Sjeverne Afrike i Južne Amerike.
Opis[uredi | uredi kôd]
Boražina u visinu naraste od 60 cm do 100 cm, ima bodljikasto-dlakavu stabljiku i listove; Listovi su jednostavni, od 5 do 15 cm dugi, a rub im je ravan Cvjetovi su dekorativni. Peterostruke su simetrije s trokutasto zašiljenim laticama, najčešće plave boje iako mogu biti i ružičasti, a uzgojeni su i primjerci s cvjetovima bijele boje[1] (Borago alba). Mogu biti i ružičaste pa čak i jarkoljubičaste boje. Peteljke cvjetova su duge. Donje listove oblikuje u obliku rozete. Biljka je cijela dlakava. Dlačice su bijele boje. Zbog dlakavosti tekstura je pomalo neugodna.[2] Stabljika je šuplja i raste do od 30 do 60 cm.
Vrijeme cvatnje je od lipnja do listopada. Zadnja cvatnja je do prvog mraza. Cijela je biljka blaga okusa i miriše na krastavac. Sadržaj biljke je oko 25% sluzi, vitamin C, limunsku kiselinu, malo eteričnih ulja, tanina, saponina i drugih tvari.[1] Djelatne tvari u boraču su sluzi, škrob, trjeslovine, flavonoidi, mineralne tvari, nešto C vitamina i karotin. Životni vijek sjemena borača je i do osam godina.[3] Sjeme je teže prikupiti. Nejednako sazrijeva, samo otpada i moguće ga je skupiti samo po suhom vremenu. Za to se ispod biljke stavi platno (agrotekstil) i poslije se sjeme prikupi.[1]
Ako ima dobre uvjete dosta se razgrana i može narasti u visinu i više od 70 cm.[2][4]
Poznavali su je još stari Rimljani, koji su ju cijenili i širili. U Španjolsku su je donijeli Arapi.
Ova je krasna, ljekovita i jestiva jednogodišnja biljka grmolikog rasta nezahtjevna, otporna na hladnoću i visoke temperature, ali i na sušu. Narodna medicina je koristi. Pčele privlači i po hladnom vremenu. Biljka je jednogodišnja i zeljasta. Raste samoniklo u Sredozemlju i južnoj Europi, no i u središnjoj i istočnoj Europi Poboljšava okus povrća. Danas se široko rasprostranio u prirodi. Uzgaja ga se diljem svijeta. Uzgaja ga se i plantažno.[1][4] 'Borago pygmaea svojstvena je području Korzike i Sicilije. Najraširenija je vrsta Borago officinalis. Voli rasti uz morsku obalu, na poljima i zapuštenom zemljištu. U Hrvatskoj se uzgaja i samoniklo raste u Dalmaciji i Primorju kao korov po vinogradima, poljima i zapuštenom tlu u blizini naselja. Biotopi samonikla rasta su najčešće neuređena divlja područja na kojima uspijeva puno bolje nego u kultiviranim i urednim vrtovima.[2][3] Voli sunčano mjesto. Ne treba mu vrlo kvalitetna, a ne treba ga ni prečesto zalijevati. Uzgaja ga se u cvjetnjacima i povrtnjacima kao začinsku i ukrasnu biljku.[3]
Ime[uredi | uredi kôd]
Ime je od latinske riječi borago, a izvedeno je od staro-arapskog abo-rag; što znači "otac znoja".[2] Ime roda je iz arapskog buhuray, što znači „otac sirovosti“, što se dovodi u svezu s dlakavošću listova.[3] Keltska imenica borrach znači hrabrost. Zbog toga su ga volili vojnici. Narod vjeruje da borač smiruje, vraća raspoloženje, razveseljuje i hrabri ljude, zbog čega su ga stari Rimljani uzimali, osobito vojnici, jer im vraća radost što je ušlo i u izreku[4] ( "Ego borago gaudia semper ago." tj. na hrvatskom "Borač mi uvijek daje radost", pri čemu se pod "radost" misli na životnu snagu, hrabrost).[2]
Zove se još i boreč, borač, buražina, buraž, krastavica, volovski jezik,[1][4] krastva, kozmelj, poraga, zajičac, boraga, poreč.[2]
Vojnici su ga nastavili cijeniti i u srednjem vijeku. Križarima su pred odlazak u pohod stavljali cvjetove borača koji su plutali u oproštajnom piću. Stoga često ukrašava srednjovjekovne tapiserije i viteške šalove.[4]
Korištenje[uredi | uredi kôd]
Dosta ju se koristi u prehrani. Listovi se primjenjuju ovisno o starosti. Za pripremiti variva i file za pite rabe se stari listovi, a salate i umaci rade se od mladih listova, koje se koristi i u pripremi sirnih namaza. Od borača se može napraviti dobra limunada. Cvjetovi imaju više namjena: njima se dekorira jelo, dodaje ih se u voćne kupove, kandira ih se i onda ih se može čuvati ili ih se koristi u čajevima. Čaj se radi i od listova i od cvjetova. Može se rabiti i suhe listove i cvjetove. Od njega se izrađuje ulje, vino i mnogi drugi proizvodi.[1] Od borača se kuha krem juha. Za dekoraciju cvjetovi mogu biti svježi, zamrznuti u kockicama leda ili kristalizirani. Listovi svježe narezani idu i u salate, svježi sir, jogurte, sendviče. Mogu ići uz špinat. U kineskoj kuhinji ih se puni i rola.[4] Osobito ju obožavaju u središnjoj Europi.[2]
Primjenu nalazi u kozmetici. Rabi ga se protiv akni i za čistiji ten.[1] Ide u maske za lice za suhu kožu.[4]
U narodnoj medicini ima mnoge primjene. Jak je diuretik, jači od peršina te ga zato valja koristiti pod medicinskim nadzorom. Spazmolitik kod reume, protupalna djelovanja, protiv kašlja, umiruje i blagotvorno djeluje na san. Također ga se u narodnoj medicini primjenjuje za čišćenje krvi, jačanje srca, jačanje živčanog sustava.[1] Pomaže kod vrućice i infekcija.[4] Upale i otekline uklanja se oblozima. Koristi ga se u narodnoj medicini i kod dišnih tegoba, srčanih bolesti, povišene temperature, reume i gihta, te za bolje izlučivanje viška tekućine iz organizma. Uvijek je slovio kao biljka koja razveseljava, tjera melankoliju i vraća hrabrost.[3] Oboljeli od padavice te osobe s problemom zgrušavanja krvi moraju izbjegavati ju. U Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Rumunjskoj je službeno priznata, ljekovita biljka.[2]
Odličan je zaštitnik u vrtu. Izvrsno se slaže s jagodom i rajčicom. Osobito štiti jagode čije sadnice čuva i od kukaca i uzročnika bolesti. Pogoduje rastu biljaka, a povrću poboljšava okus, osobito kod rajčice te kod voća kod jagode. Rajčice također štiti od štetočina.[1] Odlična je međukultura. Preporučuje se zasaditi ga i ispod ruža.[4]
Budući da je medonosan, na nj dolaze svi kukci polinatori (pčele, leptiri i drugi) u vrt, čak i po studeni.[1]
Pripada porodici boražinovki.[5]
Sinonimi[uredi | uredi kôd]
- Borago hortensis L. [5]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 Agroklub Ranka Vojnović: Borač - biljka zaštitnica jagoda i zdravlja ljudi, 18. lipnja 2016. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Koval - ljekovito bilje Eky: Ljekovito bilje regionalnog podneblja - borač (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Gospodarski list Marija Kranjčević: Borač - poboljšava zdravlje i raspoloženje, Stranice u tiskanom izdanju: 64 - 65 , izdanje 2014 (22), 1. srpnja 2014. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Biovrt Silvija Kolar-Fodor: Borač - borago officinalis , 17. studenoga 2009. (pristupljeno 21. studenoga 2018.)
- ↑ 5,0 5,1 [1] The Plant List Borago officinalis