Bopomofo
| Radovi u tijeku! |
|---|
Jedan vrijedni suradnik upravo radi na ovom članku! |
Bopomofo, službeno Zhuyin Fuhao (tradicionalni kineski: 注音符號; simplificirani kineski: 注音符号; pinyin: Zhùyīn Fúhào; približni izgovor: džujin fuhao) ili kraće Zhuyin, je jedno od pomoćnih pisama koji se koriste za transkripciju prvenstveno mandarinskog kineskog jezika, a rjeđe i drugih kineskih jezika poput tajvanskog jezika i jezika Hakka.
Za transkripciju mandarinskog koristi se koristi 37 simbola i četiri oznake za tonove. Povrh toga postoji još nekoliko desetaka simbola koji se koriste za transkripciju glasova iz drugih kineskih jezika.[1]
Naziv
Sam naziv Bopomofo dolazi od prva po redu četiri simbola (ㄅㄆㄇㄈ) koja se izgovaraju otprilike kao "B P M F". Slova "o" između su dodana kako bi se olakšao izgvor govornicima drugih jezika.
Zhuyin Fuhao (tradicionalni kineski: 注音符號; simplificirani kineski: 注音符号; pinyin: Zhùyīn Fúhào; približni izgovor: džujin fuhao) u prijevodu znači simboli za bilježenje izgovora. Prethodno ime je sadržavalo riječ zimu (kineski: 字母; pinyin: zìmǔ; približni izgovor: dz-mu), što bi u prijevodu značilo da je Bopomofo abeceda sa slovima. Riječ u nazivu je promijenjena u simboli jer bi se slovima mogli zamijeniti kineski znakovi, što tada nije bila poželjna politička opcija.[2]
Povijest
Nastanak
U tada novoosnovanoj Republici Kini, Komisija za ujedinjenje izgovora, predvođena jezikoslovcem Wu Zhihui-jem, je 1912. godine počela razvijati pismo za transkripciju nacionalnog jezika (tj. mandarinskog). 1913. je dovršena prva inačica, a Bopomofo je 1918. godine postao službeno pismo za transkripciju.[3]
Kroz godine Bopomofo je mijenjan nekoliko puta. Dodavani su novi simboli, najčešće za manje kineske jezike, ali su neki simboli i izbačeni iz upotrebe.
Sadašnjost
Nakon dolaska komunista na vlast 1949., Bopomofo je 1958. godine u Narodnoj republici Kini zamijenjen Pinyinom, latiničnom pismu za transkripciju.[4] Iako više nije u široj uporabi, u Narodnoj republici Kini se Bopomofo još uvijek može pronaći u rječnicima kineskog jezika.[5]
U Tajvanu se Bopomofo i dan-danas koristi kao glavno pismo za transkripciju. U uporabi je u školama kao pomoć školarcima za učenje kineskog pisma, kao i za tipkanje kineskog jezika na računalima i mobitelima. Tipkovnice koje se prodaju u Tajvanu, uz slova latinične abecede, najčešće imaju i Bopomofo.[6]
U drugim državama se ponegdje koristi za učenje mandarinskog kao stranog jezika, najviše u školama koje je osnovala dijaspora iz Tajvana.[7]
Simboli
ㄅㄆㄇㄈㄉㄊㄋㄌㄍㄎㄏㄐㄑㄒㄓㄔㄕㄖㄗㄘㄙㄧㄨㄩㄚㄛㄜㄝㄞㄟㄠㄡㄢㄣㄤㄥㄦ
Izvori
- ↑ 吳守禮, 吳昭新. 華、台語注音符號溯源 (pristupljeno 2021-04-09) ID: -.
- ↑
• Nepoznat parametar:
last
• Nepoznat parametar:first
• Nepoznat parametar:trans-title
• Nedostaje obavezni parametar:url
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarpagenije dopušten u klasiweb - ↑ 林昆慶, 曾建勳 (2018-03-06). 原本有40個!注音符號他設計的 民國初吳稚暉手稿揭秘 ID: -40.
- ↑ (2008-02-11). Pinyin celebrates 50th birthday ID: pinyin_celebrates_50th_birthday.
- ↑
• Nepoznat parametar:
trans-title
• Nedostaje obavezni parametar:url
• Parametarisbnnije dopušten u klasiweb
• Parametarpagenije dopušten u klasiweb
• Parametareditionnije dopušten u klasiweb - ↑ (2017-12-30). 你知道台湾人都是怎么打字的吗? ID: .
- ↑ . Chinese Schools (pristupljeno 2021-04-10) ID: chinese_schools.