Bolivijski znakovni jezik
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bolivijski znakovni jezik (ISO 639-3: bvl; Lenguaje de Señas Bolivianas, LSB), znakovni jezik gluhih osoba Bolivije kojim se služilo svega 350 do 400 ljudi (1988 E. Powlison) u Cochabambi, La Pazu, Riberalti i Santa Cruzu[1]. Broj korisnika danas je znatno veći.
Prva knjiga LDB-a izdana je 1992, a imala je više od 90% znakova iz ASL-a. Populacija gluhih osoba u Boliviji iznosi oko 46.800, a postoji 9 institucija za gluhe[2] i oko 25 škola za gluhu djecu[3]. Temelji se na američkom znakovnom jeziku [ase].